U BiH: SVE VEĆI STRAH OD NASILJA

Pojačano nasilje na našim ulicama i u javnim okupljalištima uzrokuje da se veliki broj ljudi, koji preziru  nasilje, sklanja u kuće, povlači u sebe, i jedini vid kakve-takve socijalne komunikacije ima po danu, iako ni dan nije više garancija bezbjednosti...

Dok šetate ulicama, svejedno kojeg grada u BiH, primjećujete mlade ljude čije su kose ofarbane u sve moguće boje. Primijetite i one do glave izbrijane, sa jednom ili nekolike naušnice u ušima, u nosu, na usnama, sa tetovažama koje simboliziraju odanost kultu nasilnog ponašanja, koje prikazuje lance, noževe i drugo hladno oružje.Ne znam da li su takvi uopće svjesni, da je kićenje ikonografijom "mafije", ili ti, "podzemlja", svejedno, fanatizam totalne isključivosti.Ne radi se o nekom konkretnom gradu, o nekoj iznimci, radi se o pravilu koje je "cul", jer je imidž razbojništva i siledžijskog ponašanja postao dominantan "ideal" mnogih mladih ljudi na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine."Trendu ove moderne bosanskohercegovačke agresije, kaže profesor Selhanović iz Sarajeva, mogu se oduprijeti samo rijetki, oni koji nose duboku vjeru u Boga, i koji tim darom mogu razlučiti dobro od zla.To su uglavnom ona djeca, nastavlja profesor Selhanović, što vrijedno uče i što su najčešće žrtve siledžijstva, a siledžijstvu nasilnika s ulice i javnih okupljališta građana mogu biti izloženi svi, na svakom mjestu, u svako doba dana i noći".

 I zaista, teško je naći u novijoj povijesti, i u iskustvu, ma koji "psihosocijalni prostor u Regiji, poput bosanskohercegovačkog, koji je tako brzo promijenio svoje stare navike i karakteristike.Do unazad desetak godina siledžijslo ponašanje na našim ulicama nije bilo tako drastično i opasno. Ili se to nama tako samo činilo.Možda se sve to "skršilo" pod pod pritiscima raznoraznih i glupih reformi,neznam, ali mora postojati uzrok ovoj gorućoj transformaciji socijalne kulture i asocijalnog ponašanja naših mladih ljudi.

Bilo kako bilo, naše ulice su vikendom prava borilišta."Tada se priređuju masovne tuče u  kojima je sve dozvoljeno, kaže mi jedan mlađahni Sarajlija i dodaje:Subotom i nedjeljom se izlazi da se potuče, da se neka fukara prebije, kako bi se o tome sjutradan pričalo kao što vi stariji pričate o nekom kulturnom ili političkom događaju.Pali nas kad je policija u stanju pripravnosti".

Rezultat ovog pojačanog uličnog i "sportskog" nasilja  jeste da se veliki broj omladine i onih starijih, koji mrze nevolje, sklanja u kuće, povlači u krug porodice, i jedini vid kakve-takve komunikacije doživljavaju po danju, iako ni dan više nije tako bezbjedan."Nije bezbjedan, kaže profesor Selhanović,jer i po danu ljudima se događšaju šžasne stvari.Nasilništvo je sve ono što je suprotno ma kakvom osjećaju reda,pameti,osjećajnosti,moralu.Sputana kreativna energija biva transformisana u bjesnilo,kao izraz ogorčenja prema društvenom ambijentu,koji nam izuzev droge,alkohola,folka,nasilja,cajki,sapunica,korumpiranih političara,nije ostavio nikakav drugi smisao".

Mostar je subotom navečer "prava klanica", kaže mi jedan mladi Mostarac sa naušnicama u ušima i nosu čiji identite nije važan koliko je važno ono što mi je ispričao juče uz kafu."Subota je brato dan kad se i u Mostaru priređuju tuče u kojima je sve dozvoljeno", kaže on dok mu iz očiju sija začuđujuće zadovoljstvo...
"Raja tada izlaze, s ciljem da se obračunaju, da se neko iz protivničkog tabora pretuče, ili, pak da se prisustvuje prebijanju nekog majmuna.I o tome se sjutra priča baš kao što normalan svijet priča o nekom kulturnom događanju".

Bilo kako bilo, mostarskim ulicama,baš poput ulica Sarajeva, hodaju mladići čije su kose ofarbane u sve moguće boje,ili su pak izbrijani,sa naušnicama u ušima,u nosu,sa tetovažama koje simboliziraju odanost kultu siledžijstva.Kićenje ikonografijom podzemlja je fanatizam koji inspiraciju traži u onom ružnom.Ne radi se,dakle, o iznimci, o Mostaru ili Sarajevu,većo pravilu,jer je imidž siledžijstva postao dominantno obilježje večine naših mladića i djevojaka.

Trendu agresivnog ponašanja naših mladića i djevojaka mogu se oduprijeti samo rijetki.Čini mi se samo oni koji,kaže mi profesor Selhanović,"koji nose duboku vjeru u Boga,i koji tim darom mogu razlučiti dobro od zla.To su ona djeca koja uče i koja su najčešće žrtve nasilja,a nasilju može biti izložen svako,na svakom mjestu,u svako doba dana".

Teško je naći u povijesti, i u iskustvu, ma koji psihosocijalni prostor u BiH,poput mostarskog, koji je tako brzo promijenio svoje karakteristike. Do unazad deset godina i u Mostaru je živjelo jedno pristojno i sabrano društvo koje je umjelo da se nosi sa svim traumama, pogotovo traumama maloljetniočke delikvencije.Ili nam se  to tako činilo?Možda je ovo sve posljedice pogubne mostarske politike koja ne poznaje toleranciju i pristojnost.Ali,stoji i činjenica da se veliki broj mostarske omladine koja ne voli nevolje, sklanja u kuće, u fejsbukovu stvarnost,i jedini vid socijalne komunikacije ima po danjem svjetlu...










...Potpuno sam ubijeđen da postoji zavjera protiv bosanskohercegovačke dijaspore...Cilje zavjerenika je da se milion Bosanaca i Hercegovaca zauvijek izbriše iz bosanskohercegovačke stvarnosti.Vrlo su problematični i pokušaji da se bosanskohercegovačko državljanstvo oduzme svim našim ljudima koji su uzeli državljanstvo trećih zemalja.Posebna priča je naš izborni zakon koji je takav kakav je i on u svojoj suštini onemogućava učešće bh.dijaspore na izborima u zemlji svoga porijekla...

...U Bosni i Hercegovini postoje "sile" koje strateški cijepaju ustavne veze dijaspore sa domovinom.Te sile su napravile izborni zakon koji onemogućava jednostavno i funkcionalno glasanje dijaspore među kojom su daleko najbrojniji Bošnjaci.Umjesto da se država BiH bori za svoju dijasporu,ona otežava ili čak i ukida veze sa dijasporom.Izgleda da je za vitalnost naše države svejedno da li nam ubili ili raselili čovjeka.To je zločin i ako se ovakvi negativni procesi protiv bh. dijaspore nastavi,tragični bilans agresije na BiH će biti slovom i brojem preko milion i dvjesta hiljada žrtava.Napomenuo bih da po međunarodnom pravu,genocidom se ne smatraju samo konkretni zločini,već i pravni oblici prisilnog progona iz domovine.Neka dignu ruku oni koji su ovdje samovoljno došli.Molim vas,dignite ruku.Eto vidite,niko,svi smo dakle prisilno otišli iz domovine.Genocid nad Bosancima i Hercegovcima nije prestao,on se nastavlja pred našim i njihovim očima.Kad kažem njihovim,mislim na oči zapadnog svijeta koji je svojevremeno raspisivao javne oglase u kojima su pozivali, najčešće Bošnjake, na preseljenje iz zemlje rođenja...

...Sve manji broj registriranih građana za glasanje u dijaspori ukazuje na nastavak genocidnog procesa koji traje u ovom obliku od 1996.godine kad se za izbore registriralo preko 460.000 hiljada građana u dijaspori.Od 350.000 bh.građana u Sjevernoj Americi za prošle izbore je glasalo samo 2000 njih...

...Apsolutno je pogrešna teza da se Dodikovo i Čovićevo verbalno nasilje proizvodi s ciljem homogenizacije etnonacionalnog biračkog tijela za predizborne svrhe.Upravo je obrnuto,jer se predizborno vrijeme zloupotrebljava kao opravdanje za razne vrste naslilja koje bi,kad bi bilo pravne države,morale biti krivično sankcionirane...Riječ je o zlokobnim ciljevima destabilizacije Bosne i Hercegovine i ugrožavanja povratničke populacije kojoj i sam pripadam...

Udružena Demokratska Inicijativa BiH (UDI BiH) predlaže:Nacrt koncepta nove  inicijative:
Sarajevo,22.04.2013.godine
 

IZGRADNJA ALTERNATIVE ZA IZBORE 2014.GODINE




CILJ:
Izgradnja opozicionog građanskog bloka  političkih stranaka, udruženja građana, grupa građana organiziranih u klubovima prijatelja Bosne, intelektualaca i probosanski orijentiranih pojedinaca i grupa,  kao političke alternative postojećoj katastrofalnoj i antinarodnoj vlasti u BiH.

POVOD:
Katastrofalno stanje u zemlji, kao rezultat vladavine aktuelne vladajuće koalicije, vodi  sve većem siromašenju stanovništva, i dalje, sve do ivice građanskog rata, kao krajnjeg stadija zloupotrebe nacionalnih, vjerskih i svih drugih osjećaja.

METOD:
Civilizirano i demokratsko suprostavljanje partijama i blokovima na vlasti putem organiziranja sveopće građanske pobune. Stvaranjem bloka, nasuprot trenutno vladajućoj oligarhiji, koji ne bi morao imati ideološku odrednicu jer bi objedinjavao krajnje širok spektar političkih partija i udrženja kojemu se, od aktualnih vlastodržaca i samoproglašenih nosioca tapija na zastupanje nacionalnih interesa, ne bi moglo zamjeriti anacionalnost ili areligioznost.

SMISAO:
-Stvaranjem široke koalicije građana bi se poručilo vlastodršcima i narodu da postoji alternativa postojećem nacionalnom sukobljavanju i izluđivanju građana i da su snage okupljene u njoj sposobne za kompromis u interesu svih građana i etnosa ove zemlje.
-Stvaranjem ovakve široke koalicije od različitih političkih opcija se dodatno naglašava dramatičnost trenutka u BiH, ali i ozbiljnost aktera ovakvog projekta.
-Slični primjeri iz istorije nas uče da je u ovakvim situacijama vladajuću oligarhiju moguće svrgnutii samo mobilisanjem svih raspoloživih društvenih snaga i stvaranjem bipolarne političke situacije koja bi građane probudila iz višedecenijske političke letergije i stimulisala ih političkoj borbi koju komotno možemo definirati sa:
ONI ILI MI!

Treba dakle stvoriti situaciju u kojoj će građani imati krajnje jednostavan izbor:Novi blok ili nastavak patnje sa ratnim i poratnim profiterima.Akcenat je na demokratskom uklanjanju dokazano nesposobne i pljačkaške vlasti...
Potrebno je pokušati objediniti, bukvalno, sve pozitivno i nekompromitirano što postoji na političkoj sceni u Federaciji i sve što se na takvu vrstu odnosa može privoliti u RS-u...

SAMO SVEOPŠTA GRAĐANSKA POBUNA BOSNU SPAŠAVA!

Zašto Bošnjaci, Srbi i Hrvati već dvadeset i kusur godina na izborima glasaju za jedne te iste ljude? Zašto se podržavaju najnesposobniji i najnepismeniji bošnjački, srpski i hrvatski politički kadrovi? Jesu li dodici, čovići, ljubići, radeljaši, tihići, zukići, izetbegovići i drugi nikogovići, čijeg se prezimena trenutno ne mogu sjetiti, uistinu bošnjačko,srpsko i hrvatsko prokletstvo kojem nema kraja?
U našoj publicistici, ali i u novinskim kolumnama, samo rijetki autori pokušavaju objasniti ovaj politički fenomen koga profesor Muhamed Filipović naziva "apsurdom" koji prkosi logici zbivanja, ali i političkim i moralnim zakonima našeg juče i našeg sjutra.

Ovaj apsurd je itekako primjetan u svim sverama našeg života i rada.Vidimo ga na licima ljudi, kaže Filipović,vidimo ga kao razočarenje i očajanje,vidimo ga u nizovima ispred sirotinjskih kuhinja i humanitarnih institucija, vidimo ga na svim berzama rada, vidimo ga i u stidljivim protestima hiljada prevarenih i na ulicu bačenih radnika kojima su ti isti ljudi, usprkos činjenici da ih stalno i iznova biraju, uzeli imovinu na lopovski način, tj. putem prevare s certifikatima itd... Učinili su to na perfidan i podli način,dodaje akademik Filipović, "dajući njihove fabrike i preduzeća svojim favoritima na korištenje, zapravo na pravo da je koriste ili prodaju, baš kao što se to i danas radi s kompanijama i institucijama koje stranke na vlasti dobivaju kao izborni plijen...Apsurd srećemo i u očajničkim pokušajima ljudi da vrate svoja prava na otuđeni novac njihovih bankovnih uloga koji im je svojevremeno država garantirala, a nije učinila ništa da im se on vrati.Posebna priča je priča bankarskih prevara u obliku davanja zajmova bez pokrića, s jedne strane, i kriminalnim pokrićem zajmova dobivenih putem žiranata.Sve ovo je vidljivo i u nestanku velikih industrijskih giganata, ali i na opustjelim livadama i njivama širom Bosne i Hercegovine...

Sve ovo itekako bode oči.Ljudi koji su žrtve takvog sistema ne znaju, ili zbog nekog razloga ne žele i ne smiju, da te užasne činjenice uzmu kao osnovu i razlog svojih odluka u pogledu političke podrške onim strankama i onim ljudima koji su bili veoma aktivni u stvaranju takvog stanja i ambijenta koji bi se mogao nazvati "dolinom suza"...

"Pročitao sam izjavu jednog političara koji još nije naučio demagoški, a ni Ezepov jezik, koji je rekao da je stanje u zemlji ovakvo kakvo jeste zbog toga što naš narod ne valja, jer bira pogrešne ljude.U jednoj stvari bi se stim zevzekom složio, a to je u premisi njegovog nesuvislog zaključka, tj. u stavu da stanje u zemlji ne valja i da je rezultat ponašanja naroda, odnosno, izbornog tijela u našoj zemlji negativan.Ali to ne znači i iz toga ne proizilazi zaključak da narod, odnosno oni koji biraju ne valja, nego da postoji nešto iza takvog njegovog ponašanja što niko ne želi da vidi, da otkrije i da uzme u razmatranje kao faktor sociopsihološkog ponašanja ljudi o kojima se radi...
Ustvari, odavno su napravljena nacionalna biračka tijela u kojima su ljudi zatvoreni i iz kojih im ne dopuštaju da izađu i postanu stvarni i odgovorni građani...I upravo oni, za koje narod decenijama glasa, su napravili ovakvo "ovčije stanje" gdje se ne dopušta da se građani drugačije ponašaju od uplašenih ovaca koje su uvijek u strahu svojih od vukova, tj. svojih političkih predstavnika...Niko ne uzima u obzir nenormalnost cijelog stanja koje je utemeljeno na nenormalnom ustavu, na nasilnom i nenormalnom rješenju problema suživota u ovoj zemlji,jer je to rješenje postavljeno na principu separacije, a ne spajanja ljudi i naroda koji su stoljećima živjeli zajedno dok ih agresija stranih nacionalizama nije suprostavila, na nemoralnosti da iznad svake demokratske odluke visi Damaklov mač nacionalnog interesa i veta... ".