U BiH: SVE VEĆI STRAH OD NASILJA
Pojačano nasilje na našim ulicama i u javnim okupljalištima uzrokuje da se veliki broj ljudi, koji preziru nasilje, sklanja u kuće, povlači u sebe, i jedini vid kakve-takve socijalne komunikacije ima po danu, iako ni dan nije više garancija bezbjednosti...
Dok šetate ulicama, svejedno kojeg grada u BiH, primjećujete mlade ljude čije su kose ofarbane u sve moguće boje. Primijetite i one do glave izbrijane, sa jednom ili nekolike naušnice u ušima, u nosu, na usnama, sa tetovažama koje simboliziraju odanost kultu nasilnog ponašanja, koje prikazuje lance, noževe i drugo hladno oružje.Ne znam da li su takvi uopće svjesni, da je kićenje ikonografijom "mafije", ili ti, "podzemlja", svejedno, fanatizam totalne isključivosti.Ne radi se o nekom konkretnom gradu, o nekoj iznimci, radi se o pravilu koje je "cul", jer je imidž razbojništva i siledžijskog ponašanja postao dominantan "ideal" mnogih mladih ljudi na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine."Trendu ove moderne bosanskohercegovačke agresije, kaže profesor Selhanović iz Sarajeva, mogu se oduprijeti samo rijetki, oni koji nose duboku vjeru u Boga, i koji tim darom mogu razlučiti dobro od zla.To su uglavnom ona djeca, nastavlja profesor Selhanović, što vrijedno uče i što su najčešće žrtve siledžijstva, a siledžijstvu nasilnika s ulice i javnih okupljališta građana mogu biti izloženi svi, na svakom mjestu, u svako doba dana i noći".
I zaista, teško je naći u novijoj povijesti, i u iskustvu, ma koji "psihosocijalni prostor u Regiji, poput bosanskohercegovačkog, koji je tako brzo promijenio svoje stare navike i karakteristike.Do unazad desetak godina siledžijslo ponašanje na našim ulicama nije bilo tako drastično i opasno. Ili se to nama tako samo činilo.Možda se sve to "skršilo" pod pod pritiscima raznoraznih i glupih reformi,neznam, ali mora postojati uzrok ovoj gorućoj transformaciji socijalne kulture i asocijalnog ponašanja naših mladih ljudi.
Bilo kako bilo, naše ulice su vikendom prava borilišta."Tada se priređuju masovne tuče u kojima je sve dozvoljeno, kaže mi jedan mlađahni Sarajlija i dodaje:Subotom i nedjeljom se izlazi da se potuče, da se neka fukara prebije, kako bi se o tome sjutradan pričalo kao što vi stariji pričate o nekom kulturnom ili političkom događaju.Pali nas kad je policija u stanju pripravnosti".
Rezultat ovog pojačanog uličnog i "sportskog" nasilja jeste da se veliki broj omladine i onih starijih, koji mrze nevolje, sklanja u kuće, povlači u krug porodice, i jedini vid kakve-takve komunikacije doživljavaju po danju, iako ni dan više nije tako bezbjedan."Nije bezbjedan, kaže profesor Selhanović,jer i po danu ljudima se događšaju šžasne stvari.Nasilništvo je sve ono što je suprotno ma kakvom osjećaju reda,pameti,osjećajnosti,moralu.Sputana kreativna energija biva transformisana u bjesnilo,kao izraz ogorčenja prema društvenom ambijentu,koji nam izuzev droge,alkohola,folka,nasilja,cajki,sapunica,korumpiranih političara,nije ostavio nikakav drugi smisao".
Wednesday, October 9, 2013
Tuesday, October 8, 2013
Mostar je subotom navečer "prava klanica", kaže mi jedan mladi Mostarac sa naušnicama u ušima i nosu čiji identite nije važan koliko je važno ono što mi je ispričao juče uz kafu."Subota je brato dan kad se i u Mostaru priređuju tuče u kojima je sve dozvoljeno", kaže on dok mu iz očiju sija začuđujuće zadovoljstvo...
"Raja tada izlaze, s ciljem da se obračunaju, da se neko iz protivničkog tabora pretuče, ili, pak da se prisustvuje prebijanju nekog majmuna.I o tome se sjutra priča baš kao što normalan svijet priča o nekom kulturnom događanju".
Bilo kako bilo, mostarskim ulicama,baš poput ulica Sarajeva, hodaju mladići čije su kose ofarbane u sve moguće boje,ili su pak izbrijani,sa naušnicama u ušima,u nosu,sa tetovažama koje simboliziraju odanost kultu siledžijstva.Kićenje ikonografijom podzemlja je fanatizam koji inspiraciju traži u onom ružnom.Ne radi se,dakle, o iznimci, o Mostaru ili Sarajevu,većo pravilu,jer je imidž siledžijstva postao dominantno obilježje večine naših mladića i djevojaka.
Trendu agresivnog ponašanja naših mladića i djevojaka mogu se oduprijeti samo rijetki.Čini mi se samo oni koji,kaže mi profesor Selhanović,"koji nose duboku vjeru u Boga,i koji tim darom mogu razlučiti dobro od zla.To su ona djeca koja uče i koja su najčešće žrtve nasilja,a nasilju može biti izložen svako,na svakom mjestu,u svako doba dana".
Teško je naći u povijesti, i u iskustvu, ma koji psihosocijalni prostor u BiH,poput mostarskog, koji je tako brzo promijenio svoje karakteristike. Do unazad deset godina i u Mostaru je živjelo jedno pristojno i sabrano društvo koje je umjelo da se nosi sa svim traumama, pogotovo traumama maloljetniočke delikvencije.Ili nam se to tako činilo?Možda je ovo sve posljedice pogubne mostarske politike koja ne poznaje toleranciju i pristojnost.Ali,stoji i činjenica da se veliki broj mostarske omladine koja ne voli nevolje, sklanja u kuće, u fejsbukovu stvarnost,i jedini vid socijalne komunikacije ima po danjem svjetlu...
...Potpuno sam ubijeđen da postoji zavjera protiv bosanskohercegovačke dijaspore...Cilje zavjerenika je da se milion Bosanaca i Hercegovaca zauvijek izbriše iz bosanskohercegovačke stvarnosti.Vrlo su problematični i pokušaji da se bosanskohercegovačko državljanstvo oduzme svim našim ljudima koji su uzeli državljanstvo trećih zemalja.Posebna priča je naš izborni zakon koji je takav kakav je i on u svojoj suštini onemogućava učešće bh.dijaspore na izborima u zemlji svoga porijekla...
...U Bosni i Hercegovini postoje "sile" koje strateški cijepaju ustavne veze dijaspore sa domovinom.Te sile su napravile izborni zakon koji onemogućava jednostavno i funkcionalno glasanje dijaspore među kojom su daleko najbrojniji Bošnjaci.Umjesto da se država BiH bori za svoju dijasporu,ona otežava ili čak i ukida veze sa dijasporom.Izgleda da je za vitalnost naše države svejedno da li nam ubili ili raselili čovjeka.To je zločin i ako se ovakvi negativni procesi protiv bh. dijaspore nastavi,tragični bilans agresije na BiH će biti slovom i brojem preko milion i dvjesta hiljada žrtava.Napomenuo bih da po međunarodnom pravu,genocidom se ne smatraju samo konkretni zločini,već i pravni oblici prisilnog progona iz domovine.Neka dignu ruku oni koji su ovdje samovoljno došli.Molim vas,dignite ruku.Eto vidite,niko,svi smo dakle prisilno otišli iz domovine.Genocid nad Bosancima i Hercegovcima nije prestao,on se nastavlja pred našim i njihovim očima.Kad kažem njihovim,mislim na oči zapadnog svijeta koji je svojevremeno raspisivao javne oglase u kojima su pozivali, najčešće Bošnjake, na preseljenje iz zemlje rođenja...
...Sve manji broj registriranih građana za glasanje u dijaspori ukazuje na nastavak genocidnog procesa koji traje u ovom obliku od 1996.godine kad se za izbore registriralo preko 460.000 hiljada građana u dijaspori.Od 350.000 bh.građana u Sjevernoj Americi za prošle izbore je glasalo samo 2000 njih...
...Apsolutno je pogrešna teza da se Dodikovo i Čovićevo verbalno nasilje proizvodi s ciljem homogenizacije etnonacionalnog biračkog tijela za predizborne svrhe.Upravo je obrnuto,jer se predizborno vrijeme zloupotrebljava kao opravdanje za razne vrste naslilja koje bi,kad bi bilo pravne države,morale biti krivično sankcionirane...Riječ je o zlokobnim ciljevima destabilizacije Bosne i Hercegovine i ugrožavanja povratničke populacije kojoj i sam pripadam...
"Raja tada izlaze, s ciljem da se obračunaju, da se neko iz protivničkog tabora pretuče, ili, pak da se prisustvuje prebijanju nekog majmuna.I o tome se sjutra priča baš kao što normalan svijet priča o nekom kulturnom događanju".
Bilo kako bilo, mostarskim ulicama,baš poput ulica Sarajeva, hodaju mladići čije su kose ofarbane u sve moguće boje,ili su pak izbrijani,sa naušnicama u ušima,u nosu,sa tetovažama koje simboliziraju odanost kultu siledžijstva.Kićenje ikonografijom podzemlja je fanatizam koji inspiraciju traži u onom ružnom.Ne radi se,dakle, o iznimci, o Mostaru ili Sarajevu,većo pravilu,jer je imidž siledžijstva postao dominantno obilježje večine naših mladića i djevojaka.
Trendu agresivnog ponašanja naših mladića i djevojaka mogu se oduprijeti samo rijetki.Čini mi se samo oni koji,kaže mi profesor Selhanović,"koji nose duboku vjeru u Boga,i koji tim darom mogu razlučiti dobro od zla.To su ona djeca koja uče i koja su najčešće žrtve nasilja,a nasilju može biti izložen svako,na svakom mjestu,u svako doba dana".
Teško je naći u povijesti, i u iskustvu, ma koji psihosocijalni prostor u BiH,poput mostarskog, koji je tako brzo promijenio svoje karakteristike. Do unazad deset godina i u Mostaru je živjelo jedno pristojno i sabrano društvo koje je umjelo da se nosi sa svim traumama, pogotovo traumama maloljetniočke delikvencije.Ili nam se to tako činilo?Možda je ovo sve posljedice pogubne mostarske politike koja ne poznaje toleranciju i pristojnost.Ali,stoji i činjenica da se veliki broj mostarske omladine koja ne voli nevolje, sklanja u kuće, u fejsbukovu stvarnost,i jedini vid socijalne komunikacije ima po danjem svjetlu...
...Potpuno sam ubijeđen da postoji zavjera protiv bosanskohercegovačke dijaspore...Cilje zavjerenika je da se milion Bosanaca i Hercegovaca zauvijek izbriše iz bosanskohercegovačke stvarnosti.Vrlo su problematični i pokušaji da se bosanskohercegovačko državljanstvo oduzme svim našim ljudima koji su uzeli državljanstvo trećih zemalja.Posebna priča je naš izborni zakon koji je takav kakav je i on u svojoj suštini onemogućava učešće bh.dijaspore na izborima u zemlji svoga porijekla...
...U Bosni i Hercegovini postoje "sile" koje strateški cijepaju ustavne veze dijaspore sa domovinom.Te sile su napravile izborni zakon koji onemogućava jednostavno i funkcionalno glasanje dijaspore među kojom su daleko najbrojniji Bošnjaci.Umjesto da se država BiH bori za svoju dijasporu,ona otežava ili čak i ukida veze sa dijasporom.Izgleda da je za vitalnost naše države svejedno da li nam ubili ili raselili čovjeka.To je zločin i ako se ovakvi negativni procesi protiv bh. dijaspore nastavi,tragični bilans agresije na BiH će biti slovom i brojem preko milion i dvjesta hiljada žrtava.Napomenuo bih da po međunarodnom pravu,genocidom se ne smatraju samo konkretni zločini,već i pravni oblici prisilnog progona iz domovine.Neka dignu ruku oni koji su ovdje samovoljno došli.Molim vas,dignite ruku.Eto vidite,niko,svi smo dakle prisilno otišli iz domovine.Genocid nad Bosancima i Hercegovcima nije prestao,on se nastavlja pred našim i njihovim očima.Kad kažem njihovim,mislim na oči zapadnog svijeta koji je svojevremeno raspisivao javne oglase u kojima su pozivali, najčešće Bošnjake, na preseljenje iz zemlje rođenja...
...Sve manji broj registriranih građana za glasanje u dijaspori ukazuje na nastavak genocidnog procesa koji traje u ovom obliku od 1996.godine kad se za izbore registriralo preko 460.000 hiljada građana u dijaspori.Od 350.000 bh.građana u Sjevernoj Americi za prošle izbore je glasalo samo 2000 njih...
...Apsolutno je pogrešna teza da se Dodikovo i Čovićevo verbalno nasilje proizvodi s ciljem homogenizacije etnonacionalnog biračkog tijela za predizborne svrhe.Upravo je obrnuto,jer se predizborno vrijeme zloupotrebljava kao opravdanje za razne vrste naslilja koje bi,kad bi bilo pravne države,morale biti krivično sankcionirane...Riječ je o zlokobnim ciljevima destabilizacije Bosne i Hercegovine i ugrožavanja povratničke populacije kojoj i sam pripadam...
Wednesday, April 24, 2013
Udružena Demokratska Inicijativa BiH (UDI BiH) predlaže:Nacrt koncepta nove inicijative:
Sarajevo,22.04.2013.godine
IZGRADNJA ALTERNATIVE ZA IZBORE 2014.GODINE
CILJ:
Izgradnja opozicionog građanskog bloka političkih stranaka, udruženja građana, grupa građana organiziranih u klubovima prijatelja Bosne, intelektualaca i probosanski orijentiranih pojedinaca i grupa, kao političke alternative postojećoj katastrofalnoj i antinarodnoj vlasti u BiH.
POVOD:
Katastrofalno stanje u zemlji, kao rezultat vladavine aktuelne vladajuće koalicije, vodi sve većem siromašenju stanovništva, i dalje, sve do ivice građanskog rata, kao krajnjeg stadija zloupotrebe nacionalnih, vjerskih i svih drugih osjećaja.
METOD:
Civilizirano i demokratsko suprostavljanje partijama i blokovima na vlasti putem organiziranja sveopće građanske pobune. Stvaranjem bloka, nasuprot trenutno vladajućoj oligarhiji, koji ne bi morao imati ideološku odrednicu jer bi objedinjavao krajnje širok spektar političkih partija i udrženja kojemu se, od aktualnih vlastodržaca i samoproglašenih nosioca tapija na zastupanje nacionalnih interesa, ne bi moglo zamjeriti anacionalnost ili areligioznost.
SMISAO:
-Stvaranjem široke koalicije građana bi se poručilo vlastodršcima i narodu da postoji alternativa postojećem nacionalnom sukobljavanju i izluđivanju građana i da su snage okupljene u njoj sposobne za kompromis u interesu svih građana i etnosa ove zemlje.
-Stvaranjem ovakve široke koalicije od različitih političkih opcija se dodatno naglašava dramatičnost trenutka u BiH, ali i ozbiljnost aktera ovakvog projekta.
-Slični primjeri iz istorije nas uče da je u ovakvim situacijama vladajuću oligarhiju moguće svrgnutii samo mobilisanjem svih raspoloživih društvenih snaga i stvaranjem bipolarne političke situacije koja bi građane probudila iz višedecenijske političke letergije i stimulisala ih političkoj borbi koju komotno možemo definirati sa:
ONI ILI MI!
Treba dakle stvoriti situaciju u kojoj će građani imati krajnje jednostavan izbor:Novi blok ili nastavak patnje sa ratnim i poratnim profiterima.Akcenat je na demokratskom uklanjanju dokazano nesposobne i pljačkaške vlasti...
Potrebno je pokušati objediniti, bukvalno, sve pozitivno i nekompromitirano što postoji na političkoj sceni u Federaciji i sve što se na takvu vrstu odnosa može privoliti u RS-u...
Sunday, April 21, 2013
SAMO SVEOPŠTA GRAĐANSKA POBUNA BOSNU SPAŠAVA!
Zašto Bošnjaci, Srbi i Hrvati već dvadeset i kusur godina na izborima glasaju za jedne te iste ljude? Zašto se podržavaju najnesposobniji i najnepismeniji bošnjački, srpski i hrvatski politički kadrovi? Jesu li dodici, čovići, ljubići, radeljaši, tihići, zukići, izetbegovići i drugi nikogovići, čijeg se prezimena trenutno ne mogu sjetiti, uistinu bošnjačko,srpsko i hrvatsko prokletstvo kojem nema kraja?
U našoj publicistici, ali i u novinskim kolumnama, samo rijetki autori pokušavaju objasniti ovaj politički fenomen koga profesor Muhamed Filipović naziva "apsurdom" koji prkosi logici zbivanja, ali i političkim i moralnim zakonima našeg juče i našeg sjutra.
Ovaj apsurd je itekako primjetan u svim sverama našeg života i rada.Vidimo ga na licima ljudi, kaže Filipović,vidimo ga kao razočarenje i očajanje,vidimo ga u nizovima ispred sirotinjskih kuhinja i humanitarnih institucija, vidimo ga na svim berzama rada, vidimo ga i u stidljivim protestima hiljada prevarenih i na ulicu bačenih radnika kojima su ti isti ljudi, usprkos činjenici da ih stalno i iznova biraju, uzeli imovinu na lopovski način, tj. putem prevare s certifikatima itd... Učinili su to na perfidan i podli način,dodaje akademik Filipović, "dajući njihove fabrike i preduzeća svojim favoritima na korištenje, zapravo na pravo da je koriste ili prodaju, baš kao što se to i danas radi s kompanijama i institucijama koje stranke na vlasti dobivaju kao izborni plijen...Apsurd srećemo i u očajničkim pokušajima ljudi da vrate svoja prava na otuđeni novac njihovih bankovnih uloga koji im je svojevremeno država garantirala, a nije učinila ništa da im se on vrati.Posebna priča je priča bankarskih prevara u obliku davanja zajmova bez pokrića, s jedne strane, i kriminalnim pokrićem zajmova dobivenih putem žiranata.Sve ovo je vidljivo i u nestanku velikih industrijskih giganata, ali i na opustjelim livadama i njivama širom Bosne i Hercegovine...
Sve ovo itekako bode oči.Ljudi koji su žrtve takvog sistema ne znaju, ili zbog nekog razloga ne žele i ne smiju, da te užasne činjenice uzmu kao osnovu i razlog svojih odluka u pogledu političke podrške onim strankama i onim ljudima koji su bili veoma aktivni u stvaranju takvog stanja i ambijenta koji bi se mogao nazvati "dolinom suza"...
"Pročitao sam izjavu jednog političara koji još nije naučio demagoški, a ni Ezepov jezik, koji je rekao da je stanje u zemlji ovakvo kakvo jeste zbog toga što naš narod ne valja, jer bira pogrešne ljude.U jednoj stvari bi se stim zevzekom složio, a to je u premisi njegovog nesuvislog zaključka, tj. u stavu da stanje u zemlji ne valja i da je rezultat ponašanja naroda, odnosno, izbornog tijela u našoj zemlji negativan.Ali to ne znači i iz toga ne proizilazi zaključak da narod, odnosno oni koji biraju ne valja, nego da postoji nešto iza takvog njegovog ponašanja što niko ne želi da vidi, da otkrije i da uzme u razmatranje kao faktor sociopsihološkog ponašanja ljudi o kojima se radi...
Ustvari, odavno su napravljena nacionalna biračka tijela u kojima su ljudi zatvoreni i iz kojih im ne dopuštaju da izađu i postanu stvarni i odgovorni građani...I upravo oni, za koje narod decenijama glasa, su napravili ovakvo "ovčije stanje" gdje se ne dopušta da se građani drugačije ponašaju od uplašenih ovaca koje su uvijek u strahu svojih od vukova, tj. svojih političkih predstavnika...Niko ne uzima u obzir nenormalnost cijelog stanja koje je utemeljeno na nenormalnom ustavu, na nasilnom i nenormalnom rješenju problema suživota u ovoj zemlji,jer je to rješenje postavljeno na principu separacije, a ne spajanja ljudi i naroda koji su stoljećima živjeli zajedno dok ih agresija stranih nacionalizama nije suprostavila, na nemoralnosti da iznad svake demokratske odluke visi Damaklov mač nacionalnog interesa i veta... ".
Tuesday, April 9, 2013
UDIBiH POZIVA NA SVEOPĆI CIVILIZIRANI I DEMOKRATSKI BUNT PROTIV DAHIJA
Naš cilj je okupljanje opozicionih političkih stranaka i udruženja građana na teritoriji Federacije BiH i stvaranje takozvanog "demokratskog bloka", kao alternative postojećoj kriminalnoj vlasti koncentriranoj u dva, na smrt, zavađena politička bloka od kojih jedan okuplja SDA a drugi SDP.
Povod za ovakvo političko udruživanje je više nego neophodan. Postojeće katastrofalno političko i gospodarsko stanje u FBiH je rezultat kriminalne vladavine aktuelne vlasti i njihovih neprirodnih političkih koalicije koje nas, osim enormnog novčanog zaduživanja kod MMF-a i drugih finansijskih institucija MZ-e, polako ali sigurno uvode u "zonu evropskog sumraka" iz koga nema povratka.
Slični primjeri iz istorije nas uče da je u ovakvim situacijama vladajuću oligarhiju moguće svrgnuti samo mobilisanjem svih raspoloživih demokratskih snaga i stvaranjem političke situacije koja će građane Sarajeva,Mostara,Tuzle,Zenice,Bihaća, i uopće Federacije BiH, probuditi iz latergije i istovremeno ih stimulisati na civilizirani i demokratski bunt protiv dahija iz vladajućih političkih partija.
.
Tuesday, March 19, 2013
UDIBiH KOALICIJA:DO GRANICA ANARHIJE!
U Sarajevu je danas na inicijativu Udruženja Demokratske Inicijative Hercegovine održan sastanak lidera Napredne Demokratske Stranke BiH, B-H Demokrata, Komunističke Partije BiH i Stranke Evropsko Sarajevo.Sastanku su bili nazočni i predstavnici nekoliko Nevladinih Organizacija i Udruženja građana iz Mostara, Zenice, Maglaja i Velike Kladuše.Cilj sastanka, kako nam je rečeno,je dogovor učesnika o "izgradnji partnerstva opozicionih političkih stranaka,kao alternative aktualnoj vlasti za naredne Opšte izbore koji će se održati sledeće godine".
Husein Mahmutović, predsjednik Napredne Demokratske Stranke i prof.dr.Safet Ćibo su nakon sastanka kazali da je njihova "grupa malih političkih stranaka i udruženja građana otvorena za sve političke subjekte i pojedince koji se gnušaju od postojećeg katastrofalnog stanja u zemlji".
"Povod za političko udruživanje je neophodan, kazao je poslije sastanka Esko Omerbašić predsjednik stranke Evropsko Sarajevo, podsjećajući na "katastrofalno političko i ekonomsko stanje u BiH,koje je rezultat kriminalne vladavine aktuelne i neprirodne koalicije nacionalista i komunista".
Kako smo shvatili, radi se o stvaranju takozvanog "trećeg alternativnog bloka" koji se želi suprostaviti trenutno vladajućim partijama i koji ne bi imao niti jednu postopjeću ideološku odrednicu.
Sekretar Udružene Demokratske Inicijative Ramiz Krilašević nam je kazao:"Slični primjeri iz istorije nas uče da je u ovakvim situacijama vladajuću oligarhiju moguće svrgnuti samo mobilisanjem svih raspoloživih društvenih snaga i stvaranjem bipolarne političke situacije, koja će građane Sarajeva i Mostara probuditi iz letargije i istovremeno ih stimulisati da konačno poduzmu nešto protiv postojeće šejitanske vlasti".
Tahir Pervan,novinar i publicista i jedan od organizatora ovog sastanka je, moderirajući skupom, kazao:"Oni ili Mi, druge nam nema.Ovom koalicijom se dodatno naglašava dramatičnost trenutka i ozbiljnost svih nas da, ako to politička i bezbjedonosna situacija u zemlji bude nalagala,da se UDIBiH,kako je radno ime ove koalicije,stavi na čelo mirnih i demokratskih protesta širom Federacije BiH...Zbog toga je potrebno pokušati objediniti bukvalno sve iole relevantno što postoji na poliztičkoj sceni u Federaciji i sve što se na takvu vrstu aktivnosti može privoliti u Republici Srpskoj...Takođe,pripomenuo je Pervan,nužno je da najveći dio posla oko kompletiranja koalicije bude obavljen van očiju javnosti kako bi se izbjegao pritisak na neke od poptencijalnih članova koji djelimično participiraju u vlasti a sa kojima smo u proteklih nekoliko dana razgovarali o tome...Spremni smo ići sve do granica anarhije jer ulog je veliki i on se zove REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA".
Kako je rečeno,UDIBiH koalicija bi se trebala predstaviti javnosti u četvrtak 28.03.2013.godine na konferenciji za štampu u hotelu Holidej in u Sarajevu.
U Sarajevu je danas na inicijativu Udruženja Demokratske Inicijative Hercegovine održan sastanak lidera Napredne Demokratske Stranke BiH, B-H Demokrata, Komunističke Partije BiH i Stranke Evropsko Sarajevo.Sastanku su bili nazočni i predstavnici nekoliko Nevladinih Organizacija i Udruženja građana iz Mostara, Zenice, Maglaja i Velike Kladuše.Cilj sastanka, kako nam je rečeno,je dogovor učesnika o "izgradnji partnerstva opozicionih političkih stranaka,kao alternative aktualnoj vlasti za naredne Opšte izbore koji će se održati sledeće godine".
Husein Mahmutović, predsjednik Napredne Demokratske Stranke i prof.dr.Safet Ćibo su nakon sastanka kazali da je njihova "grupa malih političkih stranaka i udruženja građana otvorena za sve političke subjekte i pojedince koji se gnušaju od postojećeg katastrofalnog stanja u zemlji".
"Povod za političko udruživanje je neophodan, kazao je poslije sastanka Esko Omerbašić predsjednik stranke Evropsko Sarajevo, podsjećajući na "katastrofalno političko i ekonomsko stanje u BiH,koje je rezultat kriminalne vladavine aktuelne i neprirodne koalicije nacionalista i komunista".
Kako smo shvatili, radi se o stvaranju takozvanog "trećeg alternativnog bloka" koji se želi suprostaviti trenutno vladajućim partijama i koji ne bi imao niti jednu postopjeću ideološku odrednicu.
Sekretar Udružene Demokratske Inicijative Ramiz Krilašević nam je kazao:"Slični primjeri iz istorije nas uče da je u ovakvim situacijama vladajuću oligarhiju moguće svrgnuti samo mobilisanjem svih raspoloživih društvenih snaga i stvaranjem bipolarne političke situacije, koja će građane Sarajeva i Mostara probuditi iz letargije i istovremeno ih stimulisati da konačno poduzmu nešto protiv postojeće šejitanske vlasti".
Tahir Pervan,novinar i publicista i jedan od organizatora ovog sastanka je, moderirajući skupom, kazao:"Oni ili Mi, druge nam nema.Ovom koalicijom se dodatno naglašava dramatičnost trenutka i ozbiljnost svih nas da, ako to politička i bezbjedonosna situacija u zemlji bude nalagala,da se UDIBiH,kako je radno ime ove koalicije,stavi na čelo mirnih i demokratskih protesta širom Federacije BiH...Zbog toga je potrebno pokušati objediniti bukvalno sve iole relevantno što postoji na poliztičkoj sceni u Federaciji i sve što se na takvu vrstu aktivnosti može privoliti u Republici Srpskoj...Takođe,pripomenuo je Pervan,nužno je da najveći dio posla oko kompletiranja koalicije bude obavljen van očiju javnosti kako bi se izbjegao pritisak na neke od poptencijalnih članova koji djelimično participiraju u vlasti a sa kojima smo u proteklih nekoliko dana razgovarali o tome...Spremni smo ići sve do granica anarhije jer ulog je veliki i on se zove REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA".
Kako je rečeno,UDIBiH koalicija bi se trebala predstaviti javnosti u četvrtak 28.03.2013.godine na konferenciji za štampu u hotelu Holidej in u Sarajevu.
Sunday, March 17, 2013
EVROPSKA BUDUĆNOST BiH JE JEDINI IZLAZ IZ POSTOJEĆEG MRAKA
U BiH je, izgleda,sve stalo na njenom samom početku."Ništa niti tiče, niti dobrim niče", rekli bi naši stari.I zaista, osim perfidnog predizbornog preustroja i konsolidiranja "staranačkih udruženja građana", kako naše političke stranke narod iz zajebancije zove, ništa se drugo i ne dešava u ovoj nesretnoj zemlji "tri konstitutivna naroda".Niz glupih politikantskih poteza naših bezobraznih i azdisalih "lidera" dodatno su zakomplicirali ionako kompliciranu političku i bezbjedonosnu situaciju u zemlji...
Mi Bošnjaci smo ti čudan narod i jedini smo tradicionalno, ali i egzistencijalno, zainteresirani za suverenitet i teritorijalni integritet BiH.Na našu žalost, bog nam je dao neodgovorne i neozbiljne političare koji su zbog ličnog bogaćenja odavno zaboravili da nemamo druge domovine osim Bosne i Hercegovine i da svoje nacionalne i egzistencijalne interese možemo sačuvati samo u jedinstvenoj državi koja u ovom trenutku postoji samo na papiru.Kome to nije jasno neka ode u moju rodnu Bileću, ili, pak, u Široki Brijeg i lično se uvjeri...Možemo pričati šta hoćemo, i koliko god hoćemo, ali ostaje činjenica da je sekularna i multietnička bosanska država jedini modus očuvanja teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, ali i nacionalnog identiteta Bošnjaka i svih ostalih etničkih zajednica koje žele budućnost doživjeti u ovoj zemlji.Za sve druge želje bi neophodan bio neki novi rat i nova krv koju niko pametan nije spreman da proljeva...Jeftini politički i huškački potezi, kojima se pokušavaju steći simpatije ruralnog bošnjačkog pučanstva,ali i naklonost srpskih i hrvatskih kleronacionalista,su, jednostavno, rečeno antibošnjački i antibosanski, ali i antivivilizacijski...Sve su to nervozne i ishitrene insinuacije koje se podmeću Bošnjacima da bi nam se pažnja skrenula sa životno bitnih stvari na krajnje periferne...
Svi stanovnici Bosne i Hercegovine su - osim što su etnički Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali - ustvari Bosanci i Hercegovci, i ništa manje i ništa više od toga.Onaj ko ikada uspostavi uniforman nacionalni identitet svih naroda u BiH bi trebao biti heroj,ali se on još nije rodio, a oni koji su to do danas pokušavali su, primitivno kazano, izblamirani i naprosti "ishakani".Tačno je da Bošnjaci nisu nikada bili u jednakom startnom položaju sa ostala dva naroda koji su u svemu gurani od naših istočnih i zapadnih komšija s ciljem nametanja takozvanog "istočnog i zapadnog nacionalnog identiteta" bosanskim pravoslavcima i bosanskim katolicima.Sve je to rađeno sa skoro suludom željom da se zauvijek uruši hiljadugodišnja Bosanska država i asimilira sve što se asimilirati može...
U međuvremenu, situacija se dodatno zakomplicirala tako da će na taj futuristički projekt formiranja "jedinstvene bosanskohercegovačke nacije" uticati mnoštvo faktora i situacija, počevši od onih obrazovnih i istorijskih, preko ekonomskih i kulturnih, pa sve do takozvanih "evropskih"..., gdje se očigledno čeka bosanskohercegovačko članstvo u EU a sa njim i početak stvaranja "bosanskohercegovačke nacije".Integracija u evropsko civilizirano društvo, koliko god se to nama sviđalo ili,pak,ne sviđalo,izgledna je budućnost ove napaćene zemlje, ali i budućnost naše djece i unuka koju mi, sasvim sigurno,nećemo doživjeti.Evropa je odavno svjesna da sa Bakirom Izetbegovićem,Tihićem,Dodikom,Bosićem,Čovićem i Ljubićem nema evropskog puta BiH i panično ga traži u pojedincima i grupama širom ove zemlje koji razmišljaju drugačije od pomenutih monstruma...Dakle,zadržati vlastiti nacionalni i svaki drugi identiktet, u mnoštvu postojećih, mogu samo samosvjesni i odvažni narodi predvođeni svojom političkom,kulturnom i obrazovanom intelegencijom koja svoje znanje i doktorate nije kupila na crnom balkanskom tržištu diploma....
U BiH je, izgleda,sve stalo na njenom samom početku."Ništa niti tiče, niti dobrim niče", rekli bi naši stari.I zaista, osim perfidnog predizbornog preustroja i konsolidiranja "staranačkih udruženja građana", kako naše političke stranke narod iz zajebancije zove, ništa se drugo i ne dešava u ovoj nesretnoj zemlji "tri konstitutivna naroda".Niz glupih politikantskih poteza naših bezobraznih i azdisalih "lidera" dodatno su zakomplicirali ionako kompliciranu političku i bezbjedonosnu situaciju u zemlji...
Mi Bošnjaci smo ti čudan narod i jedini smo tradicionalno, ali i egzistencijalno, zainteresirani za suverenitet i teritorijalni integritet BiH.Na našu žalost, bog nam je dao neodgovorne i neozbiljne političare koji su zbog ličnog bogaćenja odavno zaboravili da nemamo druge domovine osim Bosne i Hercegovine i da svoje nacionalne i egzistencijalne interese možemo sačuvati samo u jedinstvenoj državi koja u ovom trenutku postoji samo na papiru.Kome to nije jasno neka ode u moju rodnu Bileću, ili, pak, u Široki Brijeg i lično se uvjeri...Možemo pričati šta hoćemo, i koliko god hoćemo, ali ostaje činjenica da je sekularna i multietnička bosanska država jedini modus očuvanja teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, ali i nacionalnog identiteta Bošnjaka i svih ostalih etničkih zajednica koje žele budućnost doživjeti u ovoj zemlji.Za sve druge želje bi neophodan bio neki novi rat i nova krv koju niko pametan nije spreman da proljeva...Jeftini politički i huškački potezi, kojima se pokušavaju steći simpatije ruralnog bošnjačkog pučanstva,ali i naklonost srpskih i hrvatskih kleronacionalista,su, jednostavno, rečeno antibošnjački i antibosanski, ali i antivivilizacijski...Sve su to nervozne i ishitrene insinuacije koje se podmeću Bošnjacima da bi nam se pažnja skrenula sa životno bitnih stvari na krajnje periferne...
Svi stanovnici Bosne i Hercegovine su - osim što su etnički Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali - ustvari Bosanci i Hercegovci, i ništa manje i ništa više od toga.Onaj ko ikada uspostavi uniforman nacionalni identitet svih naroda u BiH bi trebao biti heroj,ali se on još nije rodio, a oni koji su to do danas pokušavali su, primitivno kazano, izblamirani i naprosti "ishakani".Tačno je da Bošnjaci nisu nikada bili u jednakom startnom položaju sa ostala dva naroda koji su u svemu gurani od naših istočnih i zapadnih komšija s ciljem nametanja takozvanog "istočnog i zapadnog nacionalnog identiteta" bosanskim pravoslavcima i bosanskim katolicima.Sve je to rađeno sa skoro suludom željom da se zauvijek uruši hiljadugodišnja Bosanska država i asimilira sve što se asimilirati može...
U međuvremenu, situacija se dodatno zakomplicirala tako da će na taj futuristički projekt formiranja "jedinstvene bosanskohercegovačke nacije" uticati mnoštvo faktora i situacija, počevši od onih obrazovnih i istorijskih, preko ekonomskih i kulturnih, pa sve do takozvanih "evropskih"..., gdje se očigledno čeka bosanskohercegovačko članstvo u EU a sa njim i početak stvaranja "bosanskohercegovačke nacije".Integracija u evropsko civilizirano društvo, koliko god se to nama sviđalo ili,pak,ne sviđalo,izgledna je budućnost ove napaćene zemlje, ali i budućnost naše djece i unuka koju mi, sasvim sigurno,nećemo doživjeti.Evropa je odavno svjesna da sa Bakirom Izetbegovićem,Tihićem,Dodikom,Bosićem,Čovićem i Ljubićem nema evropskog puta BiH i panično ga traži u pojedincima i grupama širom ove zemlje koji razmišljaju drugačije od pomenutih monstruma...Dakle,zadržati vlastiti nacionalni i svaki drugi identiktet, u mnoštvu postojećih, mogu samo samosvjesni i odvažni narodi predvođeni svojom političkom,kulturnom i obrazovanom intelegencijom koja svoje znanje i doktorate nije kupila na crnom balkanskom tržištu diploma....
Monday, March 11, 2013
SLIJEDI LI NAM 2DEMOKRATIJA ULICE"?
Malo je kazati da živimo pod režimom koji je od samoga dna pa sve do najvišeg vrha ispunjen korupcijom, nepotizmom, neznanjem i, što je još i gore, odsustvom svake političke volje koja bi, kad bi je bilo, pomogla da se napaćenim građanima u BiH otvore kakve-takve gospodarske perspektive.Da tragedija bude veća, malo nas je koji o tome javno govore jer to podrazumijeva neugodnosti i strah od odmazde svemogućih kleronacionalista sistemskih raspoređenih u svim sverama društvenog života.Jesmo li glupi ili politički retardirani, jesmo li nerazumni ili je u pitanju nešto drugo, ne znam, ali znam da je "dara prevršila svaku mjeru" i da je je kucnuo čas za aktiviranje ulične demokratije...
Wednesday, February 13, 2013
Tribunal u Haggu nije nikada do danas bio u težoj situaciji. Godinama su mu nevjerni tomi spočitavali "pristrasnost u presuđivanju", danas mu ta ista gomila bezbožnika prijeti bezuslovnim gašenjem. U najtežoj su situaciji njegovi bojažljivi tužioci, ali i predsjedniku ovoga suda, gospodinu Teodoru Meronu, nije ništa lakše.Čak je i običnim smrtnicima jasno da se mnogima u svijetu žuri da se vrata Tribunala u Haggu zauvijek zaključaju.Zašto?
Odgovora je mnogo a najvažniji je onaj koji se može "izvući" iz izrečenih sudskih presuda u posljednjih dvanaest godina...
.
Odgovora je mnogo a najvažniji je onaj koji se može "izvući" iz izrečenih sudskih presuda u posljednjih dvanaest godina...
.
Tuesday, January 29, 2013
DŽIHA,DŽIHA,ČETIRI NOGE I SVE ČETIRI KRUTE
Svi su na ovim prostorima donedavno krvavo ratovali.Do istrage naše ili vaše, rekli bi neki.Jedni su ratovali za pravednu stvar i braneći se ginuli i ubijali. Drugi su ginuli i ubijali zbog drugih razloga. No, i jedni i drugi, pravedni i nepravedni, su uvučeni u rat ostavši pri tome osakaćeni, prezreni, prevareni i prokleti.Kako od svojih tako i od drugih. Svima je mnogo obećavano a ništa dano.U vrtlogu krvavog bratoubilačkog hrvanja raspala nam se višenacionalna državna zajednica a sa njom i jedna cijela književna i kulturna mikroekumena koja nas je sve zajedno decenijama spajala. Odavno više nemamo zajedničkih pisaca i pjesnika niti zajedničkih kulturnih dogodovština kakve smo imali ranije. Kako god okreneš, svi smo gubitnici osim naših etabliranih partitokrata. koji se smjenjuju na vlasti i licemjerno nas lažu kako je "sve naše sveto, a sve njihovo prokleto". Tko bi se danas sjetio, ili usudio,svejedno, ponuditi na čitanje i proučavanje, primjerice, jednog Lazu Lazarevića i njegovu neponovljivu, i za današnje vrijeme, poučnu priču "Sve će to narod pozlatiti"?Odmah bi ga dočekali "na nož" i kazali mu kako Laza "nije naš nego njihov i daleko mu kuća".Zar nama ili našem mlađem naraštaju trebaju hrvatski, srpski i bosanski prijevodi Jove Jovanovića Zmaja, Kranjčevića, Maka, ili pak bilo kojeg drugog književnog djela što ga možemo čitati i razumjeti u njegovom izvornom obliku? Primjera je mnogo.No, i ovo je dovoljno da ukaže na naše uskogrudnosti, naše pogubne nacionalne i nacionalističke etnocentričnosti, ali i našu nesposobnost za percepcijom drugih i drugačijih književnih i pjesničkih ostvarenja čije poruke i sadržaji mogu samo obogatiti, oplemeniti i očovječiti.Zato bi sve Jovanoviće, sve Kranjčeviće, Dizdare, Selimoviće i njima ravne književne vertikale i moralne veličine, trebalo vratiti na naše školske police, u naše domove i gradske knjižnice, u naša srca i naše duše.
Svi su na ovim prostorima donedavno krvavo ratovali.Do istrage naše ili vaše, rekli bi neki.Jedni su ratovali za pravednu stvar i braneći se ginuli i ubijali. Drugi su ginuli i ubijali zbog drugih razloga. No, i jedni i drugi, pravedni i nepravedni, su uvučeni u rat ostavši pri tome osakaćeni, prezreni, prevareni i prokleti.Kako od svojih tako i od drugih. Svima je mnogo obećavano a ništa dano.U vrtlogu krvavog bratoubilačkog hrvanja raspala nam se višenacionalna državna zajednica a sa njom i jedna cijela književna i kulturna mikroekumena koja nas je sve zajedno decenijama spajala. Odavno više nemamo zajedničkih pisaca i pjesnika niti zajedničkih kulturnih dogodovština kakve smo imali ranije. Kako god okreneš, svi smo gubitnici osim naših etabliranih partitokrata. koji se smjenjuju na vlasti i licemjerno nas lažu kako je "sve naše sveto, a sve njihovo prokleto". Tko bi se danas sjetio, ili usudio,svejedno, ponuditi na čitanje i proučavanje, primjerice, jednog Lazu Lazarevića i njegovu neponovljivu, i za današnje vrijeme, poučnu priču "Sve će to narod pozlatiti"?Odmah bi ga dočekali "na nož" i kazali mu kako Laza "nije naš nego njihov i daleko mu kuća".Zar nama ili našem mlađem naraštaju trebaju hrvatski, srpski i bosanski prijevodi Jove Jovanovića Zmaja, Kranjčevića, Maka, ili pak bilo kojeg drugog književnog djela što ga možemo čitati i razumjeti u njegovom izvornom obliku? Primjera je mnogo.No, i ovo je dovoljno da ukaže na naše uskogrudnosti, naše pogubne nacionalne i nacionalističke etnocentričnosti, ali i našu nesposobnost za percepcijom drugih i drugačijih književnih i pjesničkih ostvarenja čije poruke i sadržaji mogu samo obogatiti, oplemeniti i očovječiti.Zato bi sve Jovanoviće, sve Kranjčeviće, Dizdare, Selimoviće i njima ravne književne vertikale i moralne veličine, trebalo vratiti na naše školske police, u naše domove i gradske knjižnice, u naša srca i naše duše.
ČAVKARICA U SJEĆANJIMA BORACA DRUGOG SVJETSKOG RATA
U mnogim knjigama sjećanja pripadnika partizanskih jedinica, koji su većinom bili članovi KPJ, ništa preciznije ne možemo naći o stradanjima Bošnjaka na jami Čavkarici - u ljeto 1941.godine.Nitko, baš nitko, u svim tim silnim sjećanjima ne pamti ništa vezano za Čavkaricu, ili ako šta i pamti, onda je to vrlo šturo pamćenje sa malo ili nimalo bitnih podataka.Ni jednog imena stradalnika i mali broj imena izvršilaca zločina, uglavnom, karakterizira njihova sjećanja. Iz navedenog izvlačimo zaključak da je neka skupina odmetnika, ili kako neki kažu,"srpskih šovinista", sakupila, povezala, sedam-osam kilometara provela i na najsvirepiji način umorila nad jamom, oko jame i u samoj jami ,Čavkarici, Bošnjake sa bilećke i stolačke općine. Imajući uvid u stradanja ljudi na nekim drugim prosztorima, onda se suočavamo sa vrlo dobrim sjećanjima partizana-komunista: vremena stradanja, popis stradalnika, iz koga su mjesta, pa čak i koje sve izvršio zločin nad njima. Mnogi su procesuirani tokom rata, ili nakon rata, ali zločinci i naredbodavci Čavkarice nikada. Zašto?
Ni Dušan Grk, a još manje Vlado Šegrt i drugi, izuzev Vladimira Dedijera donekle, nisu se u potpunosti osvrnuli na ovaj stravični događaj likvidacije više od tisuću muslimanskih civila, ljudi, žena i djece. Siromaštvo sjećanja je minimiziranje stradanja, ali i oprost zločincima.Njihova štura sjećanja, ustvari, predstavljaju izblijedjelu sliku stradanja muslimanskog stanovništva i, u njima, "grupica šovinistički nastrojenih ustanika" uspijeva da izvrši brutalni genocid bez reagiranja "većine opredijeljene za zajedničku borbu protiv fašizma". KPJ je bila moćna da sve završi, pa i da "rashod bilećkih i stolačkih muslimana" otpiše po sistemu "drugarskog ukora". Sigurno je, i u svom istraživačkom radu na ovu temu sam to i dokazao,da Čavkarica, i sve što prati dešavanja oko nje, dovodi do zaključka da je zločin bio dobro isplaniran, smišljeno pripreman, ali i sva kasnija zataškavanja i zastrašivanja onih koji su imali hrabrosti zanimati se za Čavkaricu. Da li je šutnja o Čavkarici doprinosila izgradnji "bratstva i jedinstva"? Nije! Jer da jeste, ne bi se 1992.godine dogodilo sve ono što se dogodilo Bošnjacima istočne Hercegovine i uopće Bosne i Hercegovine.
Veliki je broj nosilaca partizanske spomenice 1941.godine - sa istočnohercegovačkog prostora.Gdje su 1992.godini bili njihovi potomci? Kako to da svi ti prvoborci nisu svoje antifašističke ideje uspjeli usaditi u svijest, bar, svoje djece? Nije li onda "bratstvo i jedinstvo", ipak, bila samo šarena laža za naivni bošnjački narod?
Mojim dopunjavanjem saznanja o Čavkarici, ne sudi se nikome, niti se traži "poravnanje računa". Žrtve - ta kolona žena, djece i staraca, bez ikakvog političkog opredjeljenja ili, pak, aktivnog učešća u nekom od zločina - vapi da ne budu zaboravljeni od humanističkih i pravnih nauka. Traže dostojnu dženazu i ukop. Traže svoje mjesto pod suncem.
Čavkarica je tuga Bošnjaka Hercegovine, ali i srpska sramota.Minimiziranje i nipodištavanje moga dugogodišnjeg rada na ovu temu je novi zločin nad Bošnjacima istočne Hercegovine koga godinama čine raznorazni "instituti" iz Sarajeva. Srbi koji su stradali u Jasenovcu, Golubinki, Šurmancima, Bivolju Brdu, Ržanom Dolu, Hodovu, ne treba da imaju etiketu genocidne zajednice u Hercegovini. Moje knjige o Čavkarici nisu protiv Srba niti srpske građanske misli.Nadam se da će se otvaranjem Čavkarice i klanjanjem dženaze ubijenim muslimanima istočne Hercegovine, otvoriti dijalog u hercegovini i to mi je bio najvažniji cilj. Prebilovci i Čavkarica imaju mnogo toga zajedničkog, samo zločinac i branitelji zločina, uvijek će biti protiv utvrđivanja istine.Mojim knjigama o Čavkarici želio sam ostaviti objektivnu sliku o vremenu zlih ljudi bez obzira šta o tome mislili potomci zločina i šejitanska udruženja pisaca, pjesnika i novinara po Sarajevu i Bosni.
Prilozi:
Domobranski izvještaj od 29. avgusta, 1941.godine, rađen u pisarnici Oružničke postaje u Stocu:
Salušanje nad oružničkim razvodnikom oružničkog krila Bjelovar i hrvatskooružničke pukovnije, privremeno udaljen na postaju Berkovići, krila Dubrovnik, II hrvatske oružničke pukovnije, Čuže Lazar, pristaje na saslušanje i izjavljuje sljedeće:
"24. kolovoza 1941.godine oko dvanaest sati žestokom puščanom vatrom napali su četnici sa svih strana neposredno mjesto Berkovići.Nas petnaestak oružnika sa postaje Berkovići i četvrta satnija VII pješadijske pukovnije, pod zapovjedništvom satnika Janković Milana, i oko stotinu naoružanih građana oduprli smo se četnicima,sa oružjem u ruci.Borba je trajala do 25.kolovoza do podne...".
Narednik Pažin Vidoje i narednik Nikola Sulić kažu:
"Pri zauzimanju Berkovića ubijen je veliki broj muslimanskog neboračkog stanovništva - žena, djece i staraca.Nije ovdje riječ o onima koji su se s puškom u ruci suprostavili iustanicima i skoro dva dana pružali žilav otpor i branili ono što se odbraniti nije moglo.Govorimo o nevinim, iznemoglim i poštenim ljudima koji su osudili ustaški pokolj nad srpskim stanovništvom...
"...Okupljali su se oko Vjeka Đurića, bivšeg podoficira, koji se nametao kao nekakav vođa, iako nije imao nikakvu četu niti ga je bilo ko izabrao za starješinu.On je bio samozvani komandir i oko njega su se svrstali oni najgori ološ i ubice...Njima se pridružila i četničkoćkomitska grupa, tzv."ćoravi batalčjon", koji je tih dana u ovaj kraj došao sa granice Crne Gore.U toj grupi bili su po zlu poznati Simo Eraković, Ante Bjeletić, Damjan Mićević i Ratko Lalić.Kolovođe i suizvršioci zločina nad muslimanima bili su i domaći četnici poput Veljka i Panta Đurića, Spasoja i Obrena Rogana, Dušana Ivkovića, Vlada Gojka Dedijera iz Kljenaka, Obrena Dobranića, Luka, Ljubo i Milovan Kojović, Vlado Radan sa Trusine i mnogo njih iz okolnih sela...
...Na žalost, ta nada je privremeno zbrisana, jer koncem avgusta, prilikom uklamnjanja domobranske i ustaške posade sa Berkovića, neki ustanici su poklali većinu preživjelog muslimanskog stanovništva iz Dabra, Fatnice, Kalca,Orahovica, Đeča, Bačevice...
...Jama Čavkarica je zabetonirana poslije, šteta da se prethodno nije zapisnički utvrdio broj muslimanskih žrtava koji je tu bačen...
"Berkovići su malo naselje, sa svega nekoliko kuća, kavanom i dućanom, sa školom i srušenom žandarmerijskom stanicom.U prvim danima ustanka, kad su ustaše dočekane u brdima iz nad Dabarskog Polja, i kad su bježale u Stolac, poklale su više od šezdeset ljudi...Na Trusini iznad Dabra poginuo je poglavnikov zapovjednik po zlu poznati Mijo Babić...Tek poslije pobjede nad ustašama ovdje su se sručili borci s okolnih brda i pored krivaca, tom prilikom, poginulo je dosta nevinog muslimanskog življa".(Vlado Šegrt, Krv na Kamenu, IV.izdanje, Sarajevo,1985.,str.48.)
U mnogim knjigama sjećanja pripadnika partizanskih jedinica, koji su većinom bili članovi KPJ, ništa preciznije ne možemo naći o stradanjima Bošnjaka na jami Čavkarici - u ljeto 1941.godine.Nitko, baš nitko, u svim tim silnim sjećanjima ne pamti ništa vezano za Čavkaricu, ili ako šta i pamti, onda je to vrlo šturo pamćenje sa malo ili nimalo bitnih podataka.Ni jednog imena stradalnika i mali broj imena izvršilaca zločina, uglavnom, karakterizira njihova sjećanja. Iz navedenog izvlačimo zaključak da je neka skupina odmetnika, ili kako neki kažu,"srpskih šovinista", sakupila, povezala, sedam-osam kilometara provela i na najsvirepiji način umorila nad jamom, oko jame i u samoj jami ,Čavkarici, Bošnjake sa bilećke i stolačke općine. Imajući uvid u stradanja ljudi na nekim drugim prosztorima, onda se suočavamo sa vrlo dobrim sjećanjima partizana-komunista: vremena stradanja, popis stradalnika, iz koga su mjesta, pa čak i koje sve izvršio zločin nad njima. Mnogi su procesuirani tokom rata, ili nakon rata, ali zločinci i naredbodavci Čavkarice nikada. Zašto?
Ni Dušan Grk, a još manje Vlado Šegrt i drugi, izuzev Vladimira Dedijera donekle, nisu se u potpunosti osvrnuli na ovaj stravični događaj likvidacije više od tisuću muslimanskih civila, ljudi, žena i djece. Siromaštvo sjećanja je minimiziranje stradanja, ali i oprost zločincima.Njihova štura sjećanja, ustvari, predstavljaju izblijedjelu sliku stradanja muslimanskog stanovništva i, u njima, "grupica šovinistički nastrojenih ustanika" uspijeva da izvrši brutalni genocid bez reagiranja "većine opredijeljene za zajedničku borbu protiv fašizma". KPJ je bila moćna da sve završi, pa i da "rashod bilećkih i stolačkih muslimana" otpiše po sistemu "drugarskog ukora". Sigurno je, i u svom istraživačkom radu na ovu temu sam to i dokazao,da Čavkarica, i sve što prati dešavanja oko nje, dovodi do zaključka da je zločin bio dobro isplaniran, smišljeno pripreman, ali i sva kasnija zataškavanja i zastrašivanja onih koji su imali hrabrosti zanimati se za Čavkaricu. Da li je šutnja o Čavkarici doprinosila izgradnji "bratstva i jedinstva"? Nije! Jer da jeste, ne bi se 1992.godine dogodilo sve ono što se dogodilo Bošnjacima istočne Hercegovine i uopće Bosne i Hercegovine.
Veliki je broj nosilaca partizanske spomenice 1941.godine - sa istočnohercegovačkog prostora.Gdje su 1992.godini bili njihovi potomci? Kako to da svi ti prvoborci nisu svoje antifašističke ideje uspjeli usaditi u svijest, bar, svoje djece? Nije li onda "bratstvo i jedinstvo", ipak, bila samo šarena laža za naivni bošnjački narod?
Mojim dopunjavanjem saznanja o Čavkarici, ne sudi se nikome, niti se traži "poravnanje računa". Žrtve - ta kolona žena, djece i staraca, bez ikakvog političkog opredjeljenja ili, pak, aktivnog učešća u nekom od zločina - vapi da ne budu zaboravljeni od humanističkih i pravnih nauka. Traže dostojnu dženazu i ukop. Traže svoje mjesto pod suncem.
Čavkarica je tuga Bošnjaka Hercegovine, ali i srpska sramota.Minimiziranje i nipodištavanje moga dugogodišnjeg rada na ovu temu je novi zločin nad Bošnjacima istočne Hercegovine koga godinama čine raznorazni "instituti" iz Sarajeva. Srbi koji su stradali u Jasenovcu, Golubinki, Šurmancima, Bivolju Brdu, Ržanom Dolu, Hodovu, ne treba da imaju etiketu genocidne zajednice u Hercegovini. Moje knjige o Čavkarici nisu protiv Srba niti srpske građanske misli.Nadam se da će se otvaranjem Čavkarice i klanjanjem dženaze ubijenim muslimanima istočne Hercegovine, otvoriti dijalog u hercegovini i to mi je bio najvažniji cilj. Prebilovci i Čavkarica imaju mnogo toga zajedničkog, samo zločinac i branitelji zločina, uvijek će biti protiv utvrđivanja istine.Mojim knjigama o Čavkarici želio sam ostaviti objektivnu sliku o vremenu zlih ljudi bez obzira šta o tome mislili potomci zločina i šejitanska udruženja pisaca, pjesnika i novinara po Sarajevu i Bosni.
Prilozi:
Domobranski izvještaj od 29. avgusta, 1941.godine, rađen u pisarnici Oružničke postaje u Stocu:
Salušanje nad oružničkim razvodnikom oružničkog krila Bjelovar i hrvatskooružničke pukovnije, privremeno udaljen na postaju Berkovići, krila Dubrovnik, II hrvatske oružničke pukovnije, Čuže Lazar, pristaje na saslušanje i izjavljuje sljedeće:
"24. kolovoza 1941.godine oko dvanaest sati žestokom puščanom vatrom napali su četnici sa svih strana neposredno mjesto Berkovići.Nas petnaestak oružnika sa postaje Berkovići i četvrta satnija VII pješadijske pukovnije, pod zapovjedništvom satnika Janković Milana, i oko stotinu naoružanih građana oduprli smo se četnicima,sa oružjem u ruci.Borba je trajala do 25.kolovoza do podne...".
Narednik Pažin Vidoje i narednik Nikola Sulić kažu:
"Pri zauzimanju Berkovića ubijen je veliki broj muslimanskog neboračkog stanovništva - žena, djece i staraca.Nije ovdje riječ o onima koji su se s puškom u ruci suprostavili iustanicima i skoro dva dana pružali žilav otpor i branili ono što se odbraniti nije moglo.Govorimo o nevinim, iznemoglim i poštenim ljudima koji su osudili ustaški pokolj nad srpskim stanovništvom...
"...Okupljali su se oko Vjeka Đurića, bivšeg podoficira, koji se nametao kao nekakav vođa, iako nije imao nikakvu četu niti ga je bilo ko izabrao za starješinu.On je bio samozvani komandir i oko njega su se svrstali oni najgori ološ i ubice...Njima se pridružila i četničkoćkomitska grupa, tzv."ćoravi batalčjon", koji je tih dana u ovaj kraj došao sa granice Crne Gore.U toj grupi bili su po zlu poznati Simo Eraković, Ante Bjeletić, Damjan Mićević i Ratko Lalić.Kolovođe i suizvršioci zločina nad muslimanima bili su i domaći četnici poput Veljka i Panta Đurića, Spasoja i Obrena Rogana, Dušana Ivkovića, Vlada Gojka Dedijera iz Kljenaka, Obrena Dobranića, Luka, Ljubo i Milovan Kojović, Vlado Radan sa Trusine i mnogo njih iz okolnih sela...
...Na žalost, ta nada je privremeno zbrisana, jer koncem avgusta, prilikom uklamnjanja domobranske i ustaške posade sa Berkovića, neki ustanici su poklali većinu preživjelog muslimanskog stanovništva iz Dabra, Fatnice, Kalca,Orahovica, Đeča, Bačevice...
...Jama Čavkarica je zabetonirana poslije, šteta da se prethodno nije zapisnički utvrdio broj muslimanskih žrtava koji je tu bačen...
"Berkovići su malo naselje, sa svega nekoliko kuća, kavanom i dućanom, sa školom i srušenom žandarmerijskom stanicom.U prvim danima ustanka, kad su ustaše dočekane u brdima iz nad Dabarskog Polja, i kad su bježale u Stolac, poklale su više od šezdeset ljudi...Na Trusini iznad Dabra poginuo je poglavnikov zapovjednik po zlu poznati Mijo Babić...Tek poslije pobjede nad ustašama ovdje su se sručili borci s okolnih brda i pored krivaca, tom prilikom, poginulo je dosta nevinog muslimanskog življa".(Vlado Šegrt, Krv na Kamenu, IV.izdanje, Sarajevo,1985.,str.48.)
Monday, January 28, 2013
terorizam i pravda
TERORIZAM I PRAVDA
U novijoj ljudskoj povijsti jedan je datum postao kamen međaš. Kažu da se više neće, u političkom smislu, vrijeme računati po građanskom kalendaru - kao do sada: prije stare ere i poslije nove ere, ili, prije Krista i poslije njega. Već nekoliko godina govorimo: prije i poslije 11.septembra 2001.godine.To je jednostavno naša sudbina, ili, naš fatum, kako god hoćete...
Činjenice su neumitne i o njima svi govore, ali i donose svoje vlastite prosudbe.Taj fatidički datum imao je svoga odjeka u svim svjetskim medijima. Povodom toga bezumnog čina moglo se čuti na tisuće reakcija, analiza i mišljenja. Tako je jedan zapadni novinar, u svojoj redovnoj kolumni, zapisao: "11.septembar 20011.godine dao nam je priliku da shvatimo ono što do tada nismo bili sposobni poslušati: riječ je o mržnji prema uljudbi, promicanoj godinama u vehabijskim džamijama koje je sustavno novčano potpomagala Sausdijska Arabija, mržnji koja je naučavana i u tisućama pakistanskih medresa koje su sve do 2002. godine bile izvan svakoga nadzora.U ovim školama mržnje odgajalo se djecu u jednom rušilaćkom i sklerotičnom islamu koji ih je učio da preziru cijeli svijet više nego što vole svoj vlastiti život".
Ovakvo radikalno stajalište nije, na našu sreću, opći stav Zapada. Drugi pak novinari su kudikamo oprezniji u svojim komentarima: "Greška u ovom ratu što, ga vode demokratske zemlje protiv terorizma, je u tome što se pretpostavlja da muslimani u svijetu uglavnom podržavaju Al kaidu. Upravo suprotno, većina muslimana živi spokojno svoj islam ne doživljavajući Kuran na ideološki način i bez potrebe da ga se promiče krvlju i mačem.Dužnost je islamskih intelektualaca, umjerenih vjerskih službenika i stasajućih modernih političkih elita da objasne muslimanskom svijetu da ničemu ne vodi All Kaidin totalitarizam".
Svjedoci smo da terorizma ima i kod nas ali i u našem najbližem okruženju.Ima ga u političkom obliku i u mafijaškim obračunima u sred Beograda i u sred Zagreba.Političkog terorizma ima svuda u svijetu.Ima ga u katoličkoj Irskoj i u katoličkoj Španjolskoj, ali i katoličkoj Francuskoj.Politički i mafijaški teror je opća pojava i u pravoslavnoj Rusiji.Ubijanje nevinih građana u SAD je također oblik pernicioznog terorizma.Pseudopolitički i pseudooslobodilački narkokarteli su partikularne latinoameričke manifestacije suptilnog ali i pogubnog terorizma.Kud se god okrenemo, svuda samo terorizam.
No, ništa ovo nije slučajno.Treba samo pogledati koje desetljeće unatrag i biće jasno gdje su korjeni zla i terorizma u svijetu.Ukoliko apstrahiramo individualni krimogeni terorizam, koji bi se političkom voljom lako iskorijenio, onaj s političkim nabojem je prije svega posljedica učinjenih nepravdi, bilo individualnih, bilo kolektivnih, bilo socijalnih, bilo političkih.
Danas, opravdano ili ne, u prvi plan dolazi terorizam u islamskom svijetu, posebice u arapskim zemljama Blisakog istoka.Korjeni su nepravde koje vape u nebo.U većini tih zemalja je vladao okoštali feudalni sistem s autoritarnom, ako ne i totalitarnom i korumpiranom političkom oligarhijom.Tu imamo eklatantni nedostatak najelementarnijih oblika demokratskog života.U sličnim beznađima se rađao najekstremniji oblik terorizma poput mnogobrojnih fundamentalističkih muslimanskih pokreta...Želim da kažem da nije problem u islamu.Dapače! Primjera radi,Turska je demokratskija od pravoslavne Armenije, ili, pak, Gruzije, ali i od same velike Rusije.Turska je bila demokratskija i od "pukovničke" Grčke i od "živkovske" Bugarske.Također je više demokratije u muslimanskoj Indoneziji nego na katoličkim Filipinima.Muslimanska Malezija prednjači u slobodama i demokratiji ispred budističkog Tajlanda.
Posebni slučaj je izraelsko-palestinski sukob.Njegove korjene treba tražiti u dalekoj 1948.godini kada je političkom voljom Ujedinjenih naroda utemeljena Država Izrael, na uštreb većinskog palestinskog naroda.Izrael mora tu opstati kao priznati subjekt međunarodnog prava u svojim granicama iz 1948.godine.Isto načelo vrijedi i za zemlje proizašle raspadom jugoslovenske federacije.Ne bi bilo razumno potajno podupirati neke zakulisne igre za ukidanjem židovske države niti je razumno, javno i potajno, podupirati izraelsku okupaciju prastarih palestinskih prostora.Pravda za sve je jedino moguće rješenje.Bez pravde će i nadalje taj geopolitički areal biti izvorom političkog terorizma i nestabilnosti u svijetu.
Terorizam u Latinskoj Americi, na dominantno katoličkom kontinentu, crpi također svoje korjene u društvenim nepravdama.Katolička crkva, iako deklerativno ustrajava u odbrani malog i potlačenog čovjeka,još uvijek ne uspijeva u dovoljnoj mjeri uvjeriti nositelje grubog neoliberalizma da se odrekne dijela svog enormnog, i ne baš uvijek pravedno stečenog profita u korist socijalnih i razvojnih fondova za zemlje u razvoju.
Cijeli kršćanski Zapad, Europa i Amerika zajedno,u svojim političkim odlukama nemaju dovoljno hrabrosti da izdvoje značajnija financijska sredstva za pomoć zemljama trećeg svijeta.Izdajom vlastitih kršćanskih načela karitativnog pragmatizma, proizvodeći i prodavajući oružje za masovno ubijanje, šalju nedvosmislene signale o svojoj nedosljednosti i očitom licemjerju.
Užasan je to svijet i na nama je da u svojoj državi BiH živimo i preživimo.Svatko na svoj način i sa svojom savješću.Da, ali samo u jednom demokratskom društvu.Demokratija nije nikakva ideologija.Ona je praksa, politička praksa.A praksa utjelovljuje demokratiju, a ne religijski osjećaji, kako to neki pokušavaju provući.Demokratija na Zapadu nije nastala čitanjem i proučavanjem svetopisamskih tekstova već iz političkog realizma njenih političara koji su,iako rođeni kršćani,došli do spasonosnog zaključka da se sve svodi na republikanski koncept vladavine.Republika je naša budućnost i opredjeljenje.BiH treba vratiti taj nepravedno oduzeti atribut.Ako zbog ičega,ono radi činjenice da još uvijek, na našu žalost, u jednom od njenih dvaju entiteta grubo bode u oči dvoglavi monarhistički orao s krunom jedne propale dinastije koji se vehementno i izazivački šepuri na njegovom službenom grbu.
U novijoj ljudskoj povijsti jedan je datum postao kamen međaš. Kažu da se više neće, u političkom smislu, vrijeme računati po građanskom kalendaru - kao do sada: prije stare ere i poslije nove ere, ili, prije Krista i poslije njega. Već nekoliko godina govorimo: prije i poslije 11.septembra 2001.godine.To je jednostavno naša sudbina, ili, naš fatum, kako god hoćete...
Činjenice su neumitne i o njima svi govore, ali i donose svoje vlastite prosudbe.Taj fatidički datum imao je svoga odjeka u svim svjetskim medijima. Povodom toga bezumnog čina moglo se čuti na tisuće reakcija, analiza i mišljenja. Tako je jedan zapadni novinar, u svojoj redovnoj kolumni, zapisao: "11.septembar 20011.godine dao nam je priliku da shvatimo ono što do tada nismo bili sposobni poslušati: riječ je o mržnji prema uljudbi, promicanoj godinama u vehabijskim džamijama koje je sustavno novčano potpomagala Sausdijska Arabija, mržnji koja je naučavana i u tisućama pakistanskih medresa koje su sve do 2002. godine bile izvan svakoga nadzora.U ovim školama mržnje odgajalo se djecu u jednom rušilaćkom i sklerotičnom islamu koji ih je učio da preziru cijeli svijet više nego što vole svoj vlastiti život".
Ovakvo radikalno stajalište nije, na našu sreću, opći stav Zapada. Drugi pak novinari su kudikamo oprezniji u svojim komentarima: "Greška u ovom ratu što, ga vode demokratske zemlje protiv terorizma, je u tome što se pretpostavlja da muslimani u svijetu uglavnom podržavaju Al kaidu. Upravo suprotno, većina muslimana živi spokojno svoj islam ne doživljavajući Kuran na ideološki način i bez potrebe da ga se promiče krvlju i mačem.Dužnost je islamskih intelektualaca, umjerenih vjerskih službenika i stasajućih modernih političkih elita da objasne muslimanskom svijetu da ničemu ne vodi All Kaidin totalitarizam".
Svjedoci smo da terorizma ima i kod nas ali i u našem najbližem okruženju.Ima ga u političkom obliku i u mafijaškim obračunima u sred Beograda i u sred Zagreba.Političkog terorizma ima svuda u svijetu.Ima ga u katoličkoj Irskoj i u katoličkoj Španjolskoj, ali i katoličkoj Francuskoj.Politički i mafijaški teror je opća pojava i u pravoslavnoj Rusiji.Ubijanje nevinih građana u SAD je također oblik pernicioznog terorizma.Pseudopolitički i pseudooslobodilački narkokarteli su partikularne latinoameričke manifestacije suptilnog ali i pogubnog terorizma.Kud se god okrenemo, svuda samo terorizam.
No, ništa ovo nije slučajno.Treba samo pogledati koje desetljeće unatrag i biće jasno gdje su korjeni zla i terorizma u svijetu.Ukoliko apstrahiramo individualni krimogeni terorizam, koji bi se političkom voljom lako iskorijenio, onaj s političkim nabojem je prije svega posljedica učinjenih nepravdi, bilo individualnih, bilo kolektivnih, bilo socijalnih, bilo političkih.
Danas, opravdano ili ne, u prvi plan dolazi terorizam u islamskom svijetu, posebice u arapskim zemljama Blisakog istoka.Korjeni su nepravde koje vape u nebo.U većini tih zemalja je vladao okoštali feudalni sistem s autoritarnom, ako ne i totalitarnom i korumpiranom političkom oligarhijom.Tu imamo eklatantni nedostatak najelementarnijih oblika demokratskog života.U sličnim beznađima se rađao najekstremniji oblik terorizma poput mnogobrojnih fundamentalističkih muslimanskih pokreta...Želim da kažem da nije problem u islamu.Dapače! Primjera radi,Turska je demokratskija od pravoslavne Armenije, ili, pak, Gruzije, ali i od same velike Rusije.Turska je bila demokratskija i od "pukovničke" Grčke i od "živkovske" Bugarske.Također je više demokratije u muslimanskoj Indoneziji nego na katoličkim Filipinima.Muslimanska Malezija prednjači u slobodama i demokratiji ispred budističkog Tajlanda.
Posebni slučaj je izraelsko-palestinski sukob.Njegove korjene treba tražiti u dalekoj 1948.godini kada je političkom voljom Ujedinjenih naroda utemeljena Država Izrael, na uštreb većinskog palestinskog naroda.Izrael mora tu opstati kao priznati subjekt međunarodnog prava u svojim granicama iz 1948.godine.Isto načelo vrijedi i za zemlje proizašle raspadom jugoslovenske federacije.Ne bi bilo razumno potajno podupirati neke zakulisne igre za ukidanjem židovske države niti je razumno, javno i potajno, podupirati izraelsku okupaciju prastarih palestinskih prostora.Pravda za sve je jedino moguće rješenje.Bez pravde će i nadalje taj geopolitički areal biti izvorom političkog terorizma i nestabilnosti u svijetu.
Terorizam u Latinskoj Americi, na dominantno katoličkom kontinentu, crpi također svoje korjene u društvenim nepravdama.Katolička crkva, iako deklerativno ustrajava u odbrani malog i potlačenog čovjeka,još uvijek ne uspijeva u dovoljnoj mjeri uvjeriti nositelje grubog neoliberalizma da se odrekne dijela svog enormnog, i ne baš uvijek pravedno stečenog profita u korist socijalnih i razvojnih fondova za zemlje u razvoju.
Cijeli kršćanski Zapad, Europa i Amerika zajedno,u svojim političkim odlukama nemaju dovoljno hrabrosti da izdvoje značajnija financijska sredstva za pomoć zemljama trećeg svijeta.Izdajom vlastitih kršćanskih načela karitativnog pragmatizma, proizvodeći i prodavajući oružje za masovno ubijanje, šalju nedvosmislene signale o svojoj nedosljednosti i očitom licemjerju.
Užasan je to svijet i na nama je da u svojoj državi BiH živimo i preživimo.Svatko na svoj način i sa svojom savješću.Da, ali samo u jednom demokratskom društvu.Demokratija nije nikakva ideologija.Ona je praksa, politička praksa.A praksa utjelovljuje demokratiju, a ne religijski osjećaji, kako to neki pokušavaju provući.Demokratija na Zapadu nije nastala čitanjem i proučavanjem svetopisamskih tekstova već iz političkog realizma njenih političara koji su,iako rođeni kršćani,došli do spasonosnog zaključka da se sve svodi na republikanski koncept vladavine.Republika je naša budućnost i opredjeljenje.BiH treba vratiti taj nepravedno oduzeti atribut.Ako zbog ičega,ono radi činjenice da još uvijek, na našu žalost, u jednom od njenih dvaju entiteta grubo bode u oči dvoglavi monarhistički orao s krunom jedne propale dinastije koji se vehementno i izazivački šepuri na njegovom službenom grbu.
Sunday, January 27, 2013
UTORAK, 13 STUDENI 2012 12:49
Prinudna uprava nad Mostarom, zašto da ne?
Povaljen, podijeljen, leđima okrenut suncu, ponižen, i ko mrtvac spava!
To je Mostar u mojim očima jučer, danas i sjutra. Mostarci katolici i Mostarci muslimani, ali i Oni Drugi, kojih nije zanemarljiv broj, ćute, trpe i obolijevaju.
Dokle? Možda do kraja svoga života, ili do kraja života Mostara, tko zna?
Piše:Tahir Pervan
U međuvremenu, nastavlja se politička agonija grada na Neretvi, nastavlja se njegovo čerečenje i ponižavanje. Moćne političke oligarhije Hrvata i Bošnjaka nastavljaju bezočno i drsko i potpuno nelegitimno odlučivati izvan institucija sistema, koje, kako sada stvari stoje, u ovom gradu nisu nikada ni zaživjele. Postoje samo HDZ-ove i SDA-ove stranačke elite i pojedinci koji su se, uz pomoć ilegalnih finansijskih fondova pristiglih sa strane, odavno odrodili od svog vlastitog naroda i od Mostara koji im služi samo za politička kusuranja.
Nedavno sam pročitao jednu zastrašujuću rečenicu koju autor pripisuje Juliju Cezaru: "Nemoguće je ne postati onakvim kakvim te drugi smatraju". Nisam uspio potvrditi njeno ishodište u samom djelu Julija Cezara, ni u djelima njegovih biografa, od Svetonija do Carcopina, ali vrijedilo se potruditi i doći do sljedećeg fatalističkog zaključka: Nemoguće je ne postati izdajnikom svoga naroda ako kritizirate njegovu političku oligarhiju. I, upravo taj fatalizam, kojim sam se u životu vodio, dao mi je odlučnosti, ne samo da se pobunim, već i da javno napišem da problem Mostara nije nikada, pa ni danas - danile, u nama, običnim smrtnicima, nego u našim odmetnutim i obijesnim političkim elitama i pojedincima kojima laičko ustrojstvo Mostara ni u ludilu neodgovara.
Nisam se šalio kad sam nedavno, gostujući u jednoj radio emisiji, kazao da bi Mostarci konačno morali, bez obzira na svoje vjersko i etničko opredjeljenje, radi svoje budućnosti, organizirati masovne prosvjede i od OHR-a tražiti da nad Mostarom zavede prinudnu upravu, jer sve što se trenutno dešava u ovom gradu je potpuno nelegalno, nelegitimno i protustavno, počevši od Općinskog Vijeća koje se samoproglasilo pa sve do izvršnih vlasti Grada koje ni za jednu svoju aktivnost nemaju legitimitet.
Mostar, kao i država Bosna i Hercegovina, upravo radi svoje specifične etničko - vjerske strukture i radi potrebe da se zauvijek osujeti i najmanja mogućnost da vjerski i etnički element bude i u budućnosti razlogom teških kršenja ljudskih prava i povodom za genocidnim obračunima, kakvih smo imali do juče, mora biti ustrojen na potpuno laičkim principima i sa Izvršnom vlašću kakvu smo imali na dan Prvih višestranačkih demokratskih izbora u BiH.
Povaljen
Leđima okrenut suncu
Mostar
Ko mrtvac spava.
Obale umivene
U studen zamotane
Odsjaji kiše
Čekaju noć.
Mjesec raspuko
Na mostu drhti
Starac iz Mahale
Uvehli mu prsti
.
Leđima okrenut suncu
Mostar
Ko mrtvac spava.
Obale umivene
U studen zamotane
Odsjaji kiše
Čekaju noć.
Mjesec raspuko
Na mostu drhti
Starac iz Mahale
Uvehli mu prsti
.
| ||||
|
Tahir Pervan, publicista i književnik - bošnjački Vizental, autor kontroverzne knjige, kako su je nazvali beogradski mediji, Čavkarica- Vrata pakla, neumorno radi. Piše tekstove, knjige, scenarije,...
| ||
|
"Historija se može na razne načine tumačiti, ali se činjenično ne može prepravljati na način na koji to rade pojedini srpski publicisti i novinari...".gif)
| ||
|
Javnost je u Bosni i Hercegovini već obaviještena da je u Bileći "drsko i bezobrazno, bagerima i teškim kamionaima, uklonjeno antifašističko spomen obilježje koje je više od sedamdeset godina krasilo ovaj grad".
Tahir PERVAN, književnik, novinar i publicista
SVIJET JE MORAO OSUDITI DOBRICU ĆOSIĆA!
Autor: Nermin Bise
Objavljeno: 02. December 2010. 20:12:40
Ubistvom generala Blaža Kraljevića, hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman, ubija i posljednju nadu o tzv.„Republici Hrvatskoj do Drine“ koja bi, ruku na srce, kad se sve temeljno analizira, bila puno sretnije rješenje od ovog u kojem Milorad Dodik i Dragan Čović, pred očima anemične i nezainteresirane medjunarodne javnosti, zagovaraju BiH „do posljednjeg Bošnjaka“!?
Za vrlo kratko vrijeme ime Tahira Pervana, poznatog bh. književnika, novinara i publiciste, koji je napisao preko dvadeset knjiga i publikacija, posljednjih mjeseci postalo je često spominjano u našoj javnosti. Pervan već više od dvadeset godina svojim naučno-istraživačkim stvaralačkim opusom, ostavlja neizbrisiv trag o zločinima nad Bošnjacima Istočne Hercegovine. Predsjednik je Udružene demokratske inicijative Hercegovine (UDIH). Ono što nije do danas uradila niti jedna službena institucija države BiH, uradio je Tahir Pervan, i to kontinuirano, objavljujući svoja djela od 1988.godine do danas. Dugi je niz naslova koje potpisuje Pervan: Kama i jama, Čavkarica – muslimanska krvava priča, Zulum, Čavkarica – vrata pakla, Crn obraz, Zločin bez kazne, Tajne bosanske ćuprije i najnovija knjiga Nad jamom po kojoj će se snimiti i dugometražni igrani film. U intervjuu koji slijedi Pervan po prvi puta u našoj javnosti baca svjetlost na neke prilično nepoznate, ili potpuno nepoznate detalje iz bliske prošlosti koji su itekako uticali na teško stanje u kojem se nalazila i još uvijek nalazi država BiH. Web magazin Bošnjaci.net ekskluzivno otkriva detalje koji će zasigurno izazvati reakcije u našoj javnosti, ali i u javnosti država u okruženju.
„Naši Srbi“ i "naši Hrvati"
Bošnjaci.Net: Gospodine Pervan, za početak ovog razgovora, nekako mi se najboljom učinila nedavna Vaša izjava na Tribini u Trebinju, ili bolje reći objašnjenje često (zlo)upotrijebljavane riječi „Turčin“! Kazali ste da „tim terminom naši Srbi, ali i naši Hrvati, kad ga god izuste, izuste ga da bi nas uvrijedili, omalovažili i pod tim podrazumijevaju isključivo „jadnog i bijednog muslimana“, bez obzira je li iz BiH, Sandžaka, Hrvatske, Crne Gore... Zašto je to tako?
PERVAN: „Da nije žalosno bilo bi jako, jako smiješno... Srbi, koje ja zovem, ne bez razloga, „naši Srbi“, ali Boga mi i „naši Hrvati“, pogotovo oni u Hercegovini, često upotrebljavaju riječ „Turčin“, koju ja uvijek stavljam pod navodne znake, čime najjednostavnije izražavaju svoj odnos i svoju mržnju spram nas, muslimana – Bošnjaka. To im je u svijest usadila Srpska pravoslavna crkva koja se stoljećima brine o tome, zanemarujući svoju osnovnu brigu o dušama njenih mnogobrojnih vjernika. Svjedoci smo da Srbi i danas u svojim crkvama više pričaju o „sječi poturica“, potencirajući priče o srpskim mitovima i „vjekovnim srpskim zemljama zapadno od Drine“. Izraz „Turčin“ oni u svojoj svijesti osjećaju na takav način, prenoseći ga s koljena na koljeno, čime kod svojih mlađih generacija kontinuirano usađuju mržnju spram svega što nije srpsko, s posebno izraženim animozitetom prema nama, bosanskim muslimanima – Bošnjacima. Oni se rađaju i umiru s kompleksom i predrasudama i zbog takve pomutnje u njihovoj svijesti, Bošnjaci su u posljednjih 70 godina, doživjeli nekoliko genocida, zaključno s ovim posljednjim koji je počeo 1992., a svoj krvavi pečat ostavio u julu mjesecu 1995.godine nad Bošnjacima Podrinja, Žepe i
Srebrenice. Dovoljno vam je izjava ratnog zlikovca Ratka Mladića, kojom Srbima poručuje, pred tv-kamerama, kako im na taj dan poklanja srpsku Srebrenicu oslobođenu od Turaka i Dahija. Dan ili dva poslije, osokoljeni „srpski junaci“, pod dojmom njihove nakaradne svijesti o kojoj sam prethodno nešto kazao, ali i Mladićevim podsjećanjem na „mrske Turke i Dahije“, napravili su stravičan zločin u kojem je na najsvirepiji način pobijeno blizu 10.000 Bošnjaka...
Bošnjaci.Net: S vremenske distance od preko 20 godina, kada ste, slobodno se može reći, predskazivali kakav bi krvavi rasplet BiH mogla doživjeti, uz velikosrpske, ali i velikohrvatske izvođače na terenu, kažite nam kako sad gledate na rezultat ta dva velikodržavna projekta koji su zinuli na Bosnu i Hercegovinu s namjerom da je raščereče?
PERVAN: Vrlo mali broj ljudi danas zna da je početkom 90-tih godina i negdje pred samo izdisanje Jugoslavije, postojao Projekat s radnim naslovom „Republika Hrvatska do Drine“. On je podrazumijevao „hrvatsko-muslimanski“ odgovor na već gotov velikosrpski hegemonistički projekat Velike Srbije koja bi išla linijom Karlovac-Virovitica-Karlobag... ,i dalje po liniji o kojoj Šešelj danas često laje. O tome javnost, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH, ne zna skoro ništa. Taj projekat je sahranjen zajedno s tijelom Blaža Kraljevića, čovjeka koji je u „Hrvatskoj do Drine“ bio njegov vojni zapovjednik. To danas niko ne spominje, kao što ne spominje ni ljude iz reda hrvatskog i bošnjačkog naroda koji su iza tog projekta stajali. Mučkim ubistvom generala Blaža Kraljevića, Franjo Tuđman i definitivno odustaje od ideje „ Hrvatske i Bosne do Drine“, čime obezglavljuje „hrvatsko-muslimanski oslobodilački pokret“ iza koga je u tom trenutku stajalo 80 posto Hrvata i Bošnjaka. U tome mi se danas najzanimljivijom čini pozicija BiH i Bošnjaka koji su trebali sastavljati jednu cjelinu od dvije pokrajine zamišljene „Republike Hrvatske do Drne “. S ove vremenske distance, jer ste me to i pitali, takav projekat bio bi mnogo bolje i sretnije rješenje za BiH i Bošnjake od ovog današnjeg u kome Dodik i Čović zagovaraju „bosanskohercegovački suživot do posljednjeg Bošnjaka“.
Četiri laži
Bošnjaci.Net: Gospodine Pervan, priznajem da iz vašeg prethodnog odgovora prvi put dolazim do nekih saznanja. Recite mi, postoji li simbioza, osim što je to samo skoro istovjetan redoslijed početnih slova, između „Republike Hrvatska do Drine“ i „Hrvatske Republike Herceg-Bosne“?
PERVAN: Neka javnost sama odluči o tome. Ono što ja mogu reći, a to ću ovom prilikom i učiniti,
jeste poruka svim Hrvatima i Bošnjacima koji su poslije ovih događaja vodili tzv. „hrvatsko-muslimanski krvavi rat“, da je „Republika Hrvatska do Drine“ bila, ipak, mnogo sretnije rješenje od onoga koje su nam ponudili Franjo Tuđman, Mate Boban, Gojko Šušak i nekoliko begovskih potomaka uhljebljenih u Sarajevu. Ja bih ipak podsjetio da je Franjo Tuđman glavninu hrvatske vojne snage u BiH okrenuo protiv njihove države –BiH. Vojnu komponentu u BiH Tuđman ozakonjuje i imenuje je Hrvatskim vijećem obrane (HVO). Njenu političku komponentu proglašava i imenuje Hrvatskom Republikom Herceg-Bosnom (HR H-B), čime bivši hrvatski predsjednik pravi secesionistički čin, odvajajući dio međunarodno priznate države BiH i pripajajući ga Hrvatskoj. To, međutim, nije ono najgore što je uradio. Hrvatska vojska pod njegovim zapovjedništvom ulazi na teritorij susjedne BiH, pa je i tim činom definitivno legitimisao agresiju na međunarodno priznatu državu BiH o čemu danas svi šute. Imajući sve to u vidu lako je doći do zaključka prema kojem je i HVO i HR H-B svojoj državi BiH nanijela nesagledivu štetu. Kada su se pojedinci koji su prozreli namjere hrvatskog predsjednika počeli potiho buniti i ibretiti, da ne kažem krstiti, zbog takvog Tuđmanovog plana, doživjeli su sudbinu Jasmina Jaganjca, generala HVO-a i Armije BiH. Jaganjac, koji je bio simbol otpora srbo-četničkoj agresiji biva smjenjen s funkcije zapovjednika odbrane i oslobađanja Hercegovine i bačen negdje na marigine događanja. Ali, to je neka posebna priča koju bih ovom prilikom nazvao kratko - Jaganjčeva.
Bošnjaci.Net: Vidite li između ostalog i u ovim naprijed navedenim činjenicama razlog što se i danas, poslije 20 godina, u glavama veliko-srpskih hegemonista i veliko-hrvatskih secesionista, teško može ukorijeniti nepobitan fakat da u BiH živi autentičan i autohton narod, koji je uzgred i najbrojniji i zovu se Bošnjaci?
PERVAN: Potpuno je besmisleno govoriti da su bosanski muslimani, odnosno Bošnjaci „poturčeni“ Srbi ili, pak, Hrvati. Napominjem i podsjećam one koji su zaboravili historijske fakte, a oni su neumoljivi i kažu da je stanovništvo u Bosni i Hercegovini, sve do kraja XIX vijeka, imalo uglavnom vjersku i regionalnu, a ne etničku svijest o nacionalnoj pripadnosti. Do tada su se ljudi u BiH smatrali Bosancima pravoslavcima, Bosancima katolicima i Bosancima muslimanima, a ne nikako Srbima, Hrvatima i Muslimanima. To je ta tzv. vjerska svijest kojoj bih dodao i regionalnu svijest o pripadnosti, kako neki kažu, pripadnosti Hercegovini ili Bosni. Na ovu temu ja sam napisao knjigu Kama i jama u kojoj sam maltene prvi detektirao ključni bosansko-hercegovački problem koji bi se mogao nazvati Četiri laži o BiH. Prva laž je da su u Bosni i Hercegovini živjeli Hrvati. Bili su to Bosanci Katolici. Druga laž je da su u Bosni i Hercegovini obitavali Srbi. To su ustvari bosanski Pravoslavci. Treća laž je da su u Bosni i Hercegovini živjeli muslimani kao nacija. Živjeli su tu bosanski Muslimani, tj. Bošnjaci, kojima su ustavnim rješenjem iz 1974.godine veliko-srpski hegemonisti, dodjeljujući im da budu nacionalno Muslimani, ustvari, stavili omču oko vrata. I na koncu, četvrta laž, ili ako hoćete četvrta zabluda o BIH je da su do rata njome vladali komunisti. Istina je da su to bili velikosrpski hegemonisti, prikriveni u najviše organe Komunističke partije ili Saveza komunista Jugoslavije. Oni su Bosnom i Hercegovinom vladali iz Beograda, preko svojih odanih sluga u Sarajevu...
Bosna i Hercegovina je utamničena i zabravljena ključem zaboravljenim u Daytonu
Bošnjaci.Net: Kako s pozicije prvog čovjeka UDIH-a vidite aktuelnu situaciju u BiH i šta bi po vama bili prvi koraci kad su u pitanju ustavne reforme?
PERVAN: Bosna i Hercegovina je utamničena i zabravljena ključem zaboravljenim u Daytonu. Pozicija bošnjačkih lidera je vrlo slaba, dok je pozicija onih koji zagovaraju održavanje ovakvog stanja ojačana inferiornošću međunarodne zajednice koja se lako odrekla odgovornosti i Bonskih ovlaštenja. Poslije Ešdauna, međunarodnoj zajednici u BiH ostala je uloga nijemog promatrača. Ne treba s uma smetnuti da ista međunarodna zajednica zna gdje je onaj izgubljeni ključ kojim je zaključana budućnost BiH. Zagovornici onakve BiH koja bi bila uređena eventualnim ustavom kakav imaju sve moderne evropske države, bi prije bilo kakvih razgovora na temu ustavnih promjena trebali insistirati na sljedećem: otvaranje narodnih kancelarija u svim općinama iz kojih su ljudi protjerani, pobjegli ili otišli u strahu od ratnih razaranja i stradanja čiji bi rad direktno finansirala država BiH zajedno sa općinama. Takve kancelarije su neophodne kako bi povratnička populacija mogla rješavati svoje goruće, životne probleme s kojim se susreću na svom trnovitom putu povratka. Potrebno je u zakonsku proceduru na nivou države vratiti cijelu priču na popis iz 1991.godine. To bi značilo da svima onim koji su nasilno otjerani ili su bili žrtve etničkog čišćenja , dakle, svima da se vrati procentualan udio u vlasti prema činjeničnom stanju iz popisa 1991.godine. Praktičnim primjerom to bi izgledalo ovako: Bošnjacima i Hrvatima iz Republike Srpske treba vratiti onoliko vlasti koliko su imali prije progona. Srbima u Federaciji BiH osigurati isto ne dirajući dvoentitetski koncept i uređenje države. Republika Srpska postaje i u očima sve većeg broja Srba kao žvaka koja iz dana u dan gubi sve više svoj sladunjavi okus. Na kraju će je sami ispljunuti.
NAJAVLJUJEMO: Promocija knjige "Nad jamom" Tahira Pervana
U organizaciji Udružene demokratske inicijative Hercegovine (UDIH) i Izdavačke kuće Safe House iz Sarajeva, u Stocu će se u nedjelju 5.decembra održati promocija knjige Nad jamom, autora Tahira Pervana.
Knjiga je ujedno i predložak za filmski scenarij po kome će se uskoro početi snimati dugometražni igrani film.
Želja organizatora je da Stočani prvi dobiju najnoviju Pervanovu knjigu, te da prvi saznaju kako iz njihovog grada polazi priča o snimanju istoimenog igranog filma.
Nakon Stoca, promocije knjige 'Nad jamom' zakazane su u Tuzli, Sarajevu, Maglaju, a već početkom naredne godine slijede i promocije van domovine: u Kanadi, Australiji, SAD gdje je u toku printanje paralelnih izdanja ove knjige.
 Intervju s Tahirom Pervanom, donosi ekskluzivno otkrića o predratnom postojanju tajnog projekta „Republike Hrvatska do Drine“, kao „hrvatsko-muslimanskog odgovora“ na već pripremljenu i pokrenutu srpsko-crnogorsku agresiju na BiH, ali i podsjeća bosanskohercegovačku javnost i bošnjačke lidere, da u razgovorima oko ustavnih promjena, ne zaborave da su Tribali medju nama...! |
Bošnjaci.Net: Gospodine Pervan, za početak ovog razgovora, nekako mi se najboljom učinila nedavna Vaša izjava na Tribini u Trebinju, ili bolje reći objašnjenje često (zlo)upotrijebljavane riječi „Turčin“! Kazali ste da „tim terminom naši Srbi, ali i naši Hrvati, kad ga god izuste, izuste ga da bi nas uvrijedili, omalovažili i pod tim podrazumijevaju isključivo „jadnog i bijednog muslimana“, bez obzira je li iz BiH, Sandžaka, Hrvatske, Crne Gore... Zašto je to tako?
PERVAN: „Da nije žalosno bilo bi jako, jako smiješno... Srbi, koje ja zovem, ne bez razloga, „naši Srbi“, ali Boga mi i „naši Hrvati“, pogotovo oni u Hercegovini, često upotrebljavaju riječ „Turčin“, koju ja uvijek stavljam pod navodne znake, čime najjednostavnije izražavaju svoj odnos i svoju mržnju spram nas, muslimana – Bošnjaka. To im je u svijest usadila Srpska pravoslavna crkva koja se stoljećima brine o tome, zanemarujući svoju osnovnu brigu o dušama njenih mnogobrojnih vjernika. Svjedoci smo da Srbi i danas u svojim crkvama više pričaju o „sječi poturica“, potencirajući priče o srpskim mitovima i „vjekovnim srpskim zemljama zapadno od Drine“. Izraz „Turčin“ oni u svojoj svijesti osjećaju na takav način, prenoseći ga s koljena na koljeno, čime kod svojih mlađih generacija kontinuirano usađuju mržnju spram svega što nije srpsko, s posebno izraženim animozitetom prema nama, bosanskim muslimanima – Bošnjacima. Oni se rađaju i umiru s kompleksom i predrasudama i zbog takve pomutnje u njihovoj svijesti, Bošnjaci su u posljednjih 70 godina, doživjeli nekoliko genocida, zaključno s ovim posljednjim koji je počeo 1992., a svoj krvavi pečat ostavio u julu mjesecu 1995.godine nad Bošnjacima Podrinja, Žepe i
 U tajnom projektu „Hrvatska Republika do Drine“, od poznatijih, pomenuo bi samo jedno ime, a to je Nijaz Batlak-Dajidža ( gen. Mate Šarlija). To je čovjek koji je u bh.javnosti, a pogotovo kod Bošnjaka, krivo prikazan i kao takav, krivo i shvaćen... Prilikom svog posljednjeg boravka u Sarajevu, rahmetli Nijaz Batlak, tj.general Mate Šarlija-Dajidža, mi je ostavio u amanet nekoliko kaseta i podebeo „dosije“ iz kojeg je vidljivo postojanje projekta „ Republike Hrvatske do Drine“... Zamolio me da ga sklonim, što sam i uradio, a nakon toga je otišao na svoj posljednji put u Zagreb, na transfuziju krvi, otkuda se nije vratio... Danas je puno onih koji bez imalo temeljnog znanja vaze o našoj istoriji i tako stvaraju sveopštu pomutnju u kojoj se nije lako snaći.Ti munafici zaboravljaju da su pri samom kraju vladavine Austro-Ugarske monarhije u BiH, pravoslavni i katolički Bosanci i Hercegovci, postupno sticali-uzimali srpsku i hrvatsku nacionalnu „odrednicu“, dok su se naši vajni Muslimani konačno sjetili svog nacionalnog identiteta i imena Bošnjak. Poznati su i u istoriji zabilježeni primjeri katolika i pravoslavaca koji su se i prije toga ali i u tom vaktu opredjeljivali kao Bošnjaci... Mi smo 90-te i 91-e, okupljeni u Muslimansku-bošnjačku organizaciju (MBO) oko prof.Muhameda Filipovića i Adila Zulfikarpašića, pokušali vratiti tu staru bošnjačku slavu...Na nažu žalost, najveće protivnike takvoj ideji, takvom shvatanju bošnjaštva, smo imali u političkom okruženju rahmetli Alije Izetbegovića... Dvostruka agresija na BiH, počinjena s istoka i zapada, tj.iz Srbije i Hrvatske, otrijeznila je sve nas pa i Izetbegovićevo političko okruženje... Donijela je Bošnjacima ogromnu tragediju, alI nas je većinu „otrijeznila“ i vratila svojoj pravoj nacionalnoj odrednici i identitetu...Bošnjaci, po uzoru na Jevreje, moraju imati svoj „svebošnjački sabor“, svog „bošnjačkog Vizentala“ jer to naprosto traži „situacija“ u kojoj se nalazimo...Morao bi neko ustati i javno reći da nam je postojanje dvadesteka stranaka najveći politički neprijatelj i svesti tu „priču“ na samo dvije političke opcije, lijevu i desnu...BiH nije ničija prćija, ponajmanje srpska i hrvatska.... |
Bošnjaci.Net: S vremenske distance od preko 20 godina, kada ste, slobodno se može reći, predskazivali kakav bi krvavi rasplet BiH mogla doživjeti, uz velikosrpske, ali i velikohrvatske izvođače na terenu, kažite nam kako sad gledate na rezultat ta dva velikodržavna projekta koji su zinuli na Bosnu i Hercegovinu s namjerom da je raščereče?
PERVAN: Vrlo mali broj ljudi danas zna da je početkom 90-tih godina i negdje pred samo izdisanje Jugoslavije, postojao Projekat s radnim naslovom „Republika Hrvatska do Drine“. On je podrazumijevao „hrvatsko-muslimanski“ odgovor na već gotov velikosrpski hegemonistički projekat Velike Srbije koja bi išla linijom Karlovac-Virovitica-Karlobag... ,i dalje po liniji o kojoj Šešelj danas često laje. O tome javnost, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH, ne zna skoro ništa. Taj projekat je sahranjen zajedno s tijelom Blaža Kraljevića, čovjeka koji je u „Hrvatskoj do Drine“ bio njegov vojni zapovjednik. To danas niko ne spominje, kao što ne spominje ni ljude iz reda hrvatskog i bošnjačkog naroda koji su iza tog projekta stajali. Mučkim ubistvom generala Blaža Kraljevića, Franjo Tuđman i definitivno odustaje od ideje „ Hrvatske i Bosne do Drine“, čime obezglavljuje „hrvatsko-muslimanski oslobodilački pokret“ iza koga je u tom trenutku stajalo 80 posto Hrvata i Bošnjaka. U tome mi se danas najzanimljivijom čini pozicija BiH i Bošnjaka koji su trebali sastavljati jednu cjelinu od dvije pokrajine zamišljene „Republike Hrvatske do Drne “. S ove vremenske distance, jer ste me to i pitali, takav projekat bio bi mnogo bolje i sretnije rješenje za BiH i Bošnjake od ovog današnjeg u kome Dodik i Čović zagovaraju „bosanskohercegovački suživot do posljednjeg Bošnjaka“.
Bošnjaci.Net: Gospodine Pervan, priznajem da iz vašeg prethodnog odgovora prvi put dolazim do nekih saznanja. Recite mi, postoji li simbioza, osim što je to samo skoro istovjetan redoslijed početnih slova, između „Republike Hrvatska do Drine“ i „Hrvatske Republike Herceg-Bosne“?
PERVAN: Neka javnost sama odluči o tome. Ono što ja mogu reći, a to ću ovom prilikom i učiniti,
Bosanski Srbi i bosanski Hrvati, pogotovo oni u Hercegovini čija je geneza pravoslavna, imaju u svojim genima tribalističkih elemenata...Imaju ih i neki naši Bošnjaci...Za mene je „Tribalaizam“ jednako „Kanibalizam“ i pod tim podrazumijevam balkansku verziju ljudožderstva...Jer, Kako drugačije objasniti sva ta naša klanja djece, silovanja djevojčica pred majkama, pljačke, nabijanja djece i staraca na kolac, zatvaranje komšija u koncentracione logore..., Čavkaricu, Srebrenicu, Šahoviće...Zašto ne kazati, zašto se ustručavati i zašto ne organizirati jedan okrugli sto na temu:Tribali su medju nama,šta nam je ćiniti?!No, sve nam je naopako posloženo baš kao i Današnja BiH, u čijem sastavu je i entitet nastao na genocidu, progonu, silovanju, pljački, etničkom čišćenju...Ne znam da li Svijet zna, možda bi ga stalno trebalo podsjećati da je RS proizvod paranoidnih srpskih istoričara i pisaca na čijem čelu je Dobrica Ćosić. Tom čovjeku bi još za života trebalo nastaviti sudski proces prekinut smrću Slobodana Miloševića Od nas Bošnjaka trebaju teći inicijative prema međunarodnoj zajednici...Moramo pokazati svijetu da smo za iskren suživot i da smo, u interesu funkcionalne i pravne, europske države, spremni se odreći, na primjer, funkcije Predsjednika te Države i velikodušno je ponuditi Srbima, a u zamjenu za taj krvavi entitet...Hrvatima bi ponudio funkciju predsjednika državne Vlade... Ovakvi dobronamjerni prijedlozi, uz znanje i garancije međunarodnih faktora, morali bi imati mjesto za pregovaračkim stolom...Druge alternative nema, osim one najgore a to je da od međunarodne zajednice zatražimo da zatvori granice BiH i da nam da rok od 30 dana pa da riješimo jednom za sva vremena pitanje države Bosne i Hercegovine... |
Bošnjaci.Net: Vidite li između ostalog i u ovim naprijed navedenim činjenicama razlog što se i danas, poslije 20 godina, u glavama veliko-srpskih hegemonista i veliko-hrvatskih secesionista, teško može ukorijeniti nepobitan fakat da u BiH živi autentičan i autohton narod, koji je uzgred i najbrojniji i zovu se Bošnjaci?
PERVAN: Potpuno je besmisleno govoriti da su bosanski muslimani, odnosno Bošnjaci „poturčeni“ Srbi ili, pak, Hrvati. Napominjem i podsjećam one koji su zaboravili historijske fakte, a oni su neumoljivi i kažu da je stanovništvo u Bosni i Hercegovini, sve do kraja XIX vijeka, imalo uglavnom vjersku i regionalnu, a ne etničku svijest o nacionalnoj pripadnosti. Do tada su se ljudi u BiH smatrali Bosancima pravoslavcima, Bosancima katolicima i Bosancima muslimanima, a ne nikako Srbima, Hrvatima i Muslimanima. To je ta tzv. vjerska svijest kojoj bih dodao i regionalnu svijest o pripadnosti, kako neki kažu, pripadnosti Hercegovini ili Bosni. Na ovu temu ja sam napisao knjigu Kama i jama u kojoj sam maltene prvi detektirao ključni bosansko-hercegovački problem koji bi se mogao nazvati Četiri laži o BiH. Prva laž je da su u Bosni i Hercegovini živjeli Hrvati. Bili su to Bosanci Katolici. Druga laž je da su u Bosni i Hercegovini obitavali Srbi. To su ustvari bosanski Pravoslavci. Treća laž je da su u Bosni i Hercegovini živjeli muslimani kao nacija. Živjeli su tu bosanski Muslimani, tj. Bošnjaci, kojima su ustavnim rješenjem iz 1974.godine veliko-srpski hegemonisti, dodjeljujući im da budu nacionalno Muslimani, ustvari, stavili omču oko vrata. I na koncu, četvrta laž, ili ako hoćete četvrta zabluda o BIH je da su do rata njome vladali komunisti. Istina je da su to bili velikosrpski hegemonisti, prikriveni u najviše organe Komunističke partije ili Saveza komunista Jugoslavije. Oni su Bosnom i Hercegovinom vladali iz Beograda, preko svojih odanih sluga u Sarajevu...
| POKLON LJUBITELJIMA PISANE RIJEČI: Tahir Pervan, autor knjige „Nad jamom” kao dodatak ovom interview nudi svoju knjigu na izlistavanje i kao poklon posjetiocima i čitaocima web magazina Bošnjaci.Net. Uvidom i listanjem knjige najbolje se mogu vidjeti Pervanova saznanja o zločinima nad Bošnjacima, posebno u Istočnoj Hercegovini, gdje je uz sinopsis filmske priče dodano i više priloga u obliku svjedočenja, pa čak i popis žrtava urađen po mjestima i naseljima u kojima su počinjeni zločini.  Za otvoriti knjigu u pdf formatu kliknite na naslovnicu |
Bošnjaci.Net: Kako s pozicije prvog čovjeka UDIH-a vidite aktuelnu situaciju u BiH i šta bi po vama bili prvi koraci kad su u pitanju ustavne reforme?
PERVAN: Bosna i Hercegovina je utamničena i zabravljena ključem zaboravljenim u Daytonu. Pozicija bošnjačkih lidera je vrlo slaba, dok je pozicija onih koji zagovaraju održavanje ovakvog stanja ojačana inferiornošću međunarodne zajednice koja se lako odrekla odgovornosti i Bonskih ovlaštenja. Poslije Ešdauna, međunarodnoj zajednici u BiH ostala je uloga nijemog promatrača. Ne treba s uma smetnuti da ista međunarodna zajednica zna gdje je onaj izgubljeni ključ kojim je zaključana budućnost BiH. Zagovornici onakve BiH koja bi bila uređena eventualnim ustavom kakav imaju sve moderne evropske države, bi prije bilo kakvih razgovora na temu ustavnih promjena trebali insistirati na sljedećem: otvaranje narodnih kancelarija u svim općinama iz kojih su ljudi protjerani, pobjegli ili otišli u strahu od ratnih razaranja i stradanja čiji bi rad direktno finansirala država BiH zajedno sa općinama. Takve kancelarije su neophodne kako bi povratnička populacija mogla rješavati svoje goruće, životne probleme s kojim se susreću na svom trnovitom putu povratka. Potrebno je u zakonsku proceduru na nivou države vratiti cijelu priču na popis iz 1991.godine. To bi značilo da svima onim koji su nasilno otjerani ili su bili žrtve etničkog čišćenja , dakle, svima da se vrati procentualan udio u vlasti prema činjeničnom stanju iz popisa 1991.godine. Praktičnim primjerom to bi izgledalo ovako: Bošnjacima i Hrvatima iz Republike Srpske treba vratiti onoliko vlasti koliko su imali prije progona. Srbima u Federaciji BiH osigurati isto ne dirajući dvoentitetski koncept i uređenje države. Republika Srpska postaje i u očima sve većeg broja Srba kao žvaka koja iz dana u dan gubi sve više svoj sladunjavi okus. Na kraju će je sami ispljunuti.
U organizaciji Udružene demokratske inicijative Hercegovine (UDIH) i Izdavačke kuće Safe House iz Sarajeva, u Stocu će se u nedjelju 5.decembra održati promocija knjige Nad jamom, autora Tahira Pervana.
Knjiga je ujedno i predložak za filmski scenarij po kome će se uskoro početi snimati dugometražni igrani film.
Želja organizatora je da Stočani prvi dobiju najnoviju Pervanovu knjigu, te da prvi saznaju kako iz njihovog grada polazi priča o snimanju istoimenog igranog filma.
Nakon Stoca, promocije knjige 'Nad jamom' zakazane su u Tuzli, Sarajevu, Maglaju, a već početkom naredne godine slijede i promocije van domovine: u Kanadi, Australiji, SAD gdje je u toku printanje paralelnih izdanja ove knjige.
PERVAN: HRVATI U HERCEGOVINI SU PRAVOSLAVNOG PORIJEKLA
Autor: Bošnjaci.Net
Objavljeno: 18. November 2010. 13:11:27
Tahir Pervan, predsjednik Udruženja demokratske inicijative Hercegovine (UDIH), na sesiji u okviru redovne tribine u Medžlisu Islamske zajednice u Trebinju, a povodom sve češćih rušilačkih nasrtaja na teritorijalni integritet i cjelovitost države BiH, od strane HDZ BiH i njenog predsjednika Dragana Čovića, između ostalog rekao je istakao:"Današnja hrvatska država nije bila okupirana od strane Otomanske imperije tako dugo kao što je to bila Srbija. Zato su u hrvatskoj povijesti mnogo značajniju ulogu od Turske imali Austrijanci, Mađari, Mlečani ili čak srpski okupatori. Zbog tih činjenica u Hrvatskoj nikada nije bilo toliko negativnih emocija prema Turcima, pa samim time i prema nama bosanskim muslimanima. Dakle, znači, da se ne zaboravi, samo dijelovi Hrvatske, kao što su Slavonija, Lika i dio Dalmacije su bili pod Otomanskom imperijom. U tim krajevima se osjeća taj višestoljetni animozitet koji im je ostao u formi sjećanja na Turke, a što se reflektiralo na muslimane u Bosni i Hercegovini. Tu negdje i leži odgovor na danas često postavljano pitanje: Kome su bosanski muslimani (Bošnjaci) više politički privrženiji - Srbima ili Hrvatima?", te dodao:
"Vrlo važno je napomenuti da Hrvati nemaju izražene negativne emocije spram svojih bivših okupatora. Vremenom su iščezle, tako da su im na kraju Srbi ostali prvi i najvažniji "hrvatski neprijatelji". Hrvati su od 1914.godine pokušavali praviti savezništva sa nama Bošnjacima u borbi protiv zajedničkog neprijatelja okupljenog oko velikosrpske hegemonističke ideje. Samo mali broj Hrvata je tražio savezništvo sa Srbima, uglavnom kad su imali naum i priliku da razdjele državu BiH kao cijelinu. Pred rat, dakle, krajem 80-tih i početkom 90-tih godina prošloga stoljeća, u Hrvatskoj je bila daleko brojnija struja među Hrvatima, koja je bila za saradnju s Bošnjacima i zajednički otpor srpskoj hegemoniji".
Pervan je na kraju zaključio:
"Nesreća svih nas, i Hrvata, a i Bošnjaka, je u tome što je tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio zagovornik podjele Bosne i Hercegovine...Tuđman je bio u grupi onog malog broja Hrvata koja je mislila da se sa četnicima može sprazumjeti i dobiti veliki dio BiH. Bio je opsjednut time i ta nagodba mu je bila važnija i od same jedinstvene hrvatske države. Budući da u Hrvatskoj nije mogao naći dovoljno istomišljenika i pristaša za takvu ideju, on se u svemu oslonio na tzv."hercegovački lobi" okupljen oko marionetske Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) koju je sam i formirao zajedno s Matom Bobanom i Gojkom Šuškom.
Zašto su baš hercegovački Hrvati, nasuprot mnogobrojnijim Hrvatima Posavine, bili uglavnom podrška Tuđmanu u namjeri da se BiH rasparča?", te poentirao:
"Jedan od razloga je taj što su Hrvati u Hercegovini srpsko-komitskog pravoslavnog porijekla i decenijama su, po ugledu na Srbe, akumulirali netrpeljivost, po naslijednim hajdučko-uskočkim genima, prema bosanskim muslimanima Bošnjacima. Oni su i danas glavno uporište politike podjele Bosne i Hercegovine i otuda se Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ-a, ali, nažalost, i nekim krugovima Katoličke crkve, pojavljuju apetiti da od Mostara, Stoca, Čapljine i cijele zapadne Hercegovine naprave zaseban hrvatski entitet".
ROMAN KOJI SE ČITA U JEDNOM DAHU
Autor: Zijad Burgić
Objavljeno: 12. December 2010. 14:12:31
POKLON LJUBITELJIMA PISANE RIJEČI: Tahir Pervan, autor knjige „Nad jamom” kao dodatak objavljenom interview nudi svoju knjigu na izlistavanje i kao poklon posjetiocima i čitaocima web magazina Bošnjaci.Net. Uvidom i listanjem knjige najbolje se mogu vidjeti Pervanova saznanja o zločinima nad Bošnjacima, posebno u Istočnoj Hercegovini, gdje je uz sinopsis filmske priče dodano i više priloga u obliku svjedočenja, pa čak i popis žrtava urađen po mjestima i naseljima u kojima su počinjeni zločini. Za otvoriti knjigu u pdf formatu kliknite na naslovnicu |
Opisi naturalističkih scena se smijenjuju brzo, sustižu jedni druge i ostavljaju šokantne posljedice na čitaoca. Iako je jasno da je riječ o stradanju jednog naroda, muslimanskog, te, da su zločinci, kao i pozitivni likovi, pripadnici drugog naroda, srpskog, vec nakon nekoliko pročitanih stranica čitalac postaje svijestan samo strašnog zločina koji se odvija pred njegovim očima. Zaboravljajući i mjesto i vrijeme, suosjeća potpuno sa žrtvama... Zločinci više nemaju - nacionalnost. Učesnici cijelog događaja postepeno prelaze u halucinantnu grupu i čitalac ih doživljava na samo jedan mogući način - na one koji čine zločin i one koji se protive zločinu. Ovakav autorov izraz svrstava ovu knjigu u izuzetno anti-ratno djelo. Svi likovi u romanu su stradalnici, na ovaj ili onaj način. Zločin i zločinci su jasno oslikani. Heroja nema...
Nakon susreta sa romanom "Nad jamom" čitalac mora ostati totalno ushićen. Roman se čita u jednom dahu... Opis stravičnih mentalnih stanja žrtava u samoj jami Čavkarici, snaga Hadžerine priče i izuzetan dramaturski naboj, asocira čitaoca na slična djela svijetske književnosti. Zolinim slikanjem naturalističkih scena u potopljenoj rudničkoj jami u "Žerminalu", Remarkovim apsurdnim stradanjem vojnika na završetku rata u "Na zapadu ništa novo" ili Majlerovim anti-junacima u "Golim i mrtvim"...Pominjanje događaja na istom mjestu 1992.godine, čini priču veoma aktuelnom... Roman, jednostavno, treba pročitati.
Hadžera Ćatović i njeno preživljavanje zlosretne Čavkarice je poseban dio priče. Njeno iskustvo se može porediti sa mitskim tragedijama klasičnih grčkih heroina. Pak, njeno svjedočenje predstavlja čin izuzetne hrabrosti i lične snage. Sama činjenica da je ostala da živi na istom prostoru je vatrena poruka svim u svijetu koji su na bilo koji nasilan način bili, ili jesu, prinuđeni napustiti svoju grudu. Iako u svom svjedočenju nana Hadžera kaže: "Nek him Bog oprosti, ja ne mogu", ona takođe izgovara i veoma poetičnu rečenicu: "Bolan, pa mi smo muslimani i od bešike nas uče da sa komšijama budemo dobri, da se ne zamjeramo"...Na kraju knjige impresivan je i opis ustajanja nane Hadžere u zoru uoči najave novog zla: "Ustaje iz kreveta i s mukom doteturava do prozora. Drhtavom rukom otvara krilo. Gleda preko dvorišta na munaru u centru sela. Uzdahnu tužno. Svjež zrak joj zaškaklja pluća i natjera je na dugi i sipljiv kašalj. Vidi, bliži se jutro. Zatvara prozor. Hoda. Ubrzano diše... Prilazi šporetu i stavlja vodu za kahvu. Malo poslije odlazi, umiva se... uzima abdest i klanja."
Sastavni dio romana čine svijedočenja ljudi savremenika događanja nad jamom Čavkaricom. Mnogi od njih su poslije rata bili ugledni građani, privrednici i političari u Bosni i Hercegovini. Pored dokumentarnog karaktera svjedočenja,zanimljiv je i literarni stil zapisnika. S toga preporučujem čitaocu da obavezno pročita i taj dio knjige. Važno je to za potpuno doživljavanje veličine romana "Nad jamom".
Subscribe to:
Posts (Atom)