U BiH: SVE VEĆI STRAH OD NASILJA
Pojačano nasilje na našim ulicama i u javnim okupljalištima uzrokuje da se veliki broj ljudi, koji preziru nasilje, sklanja u kuće, povlači u sebe, i jedini vid kakve-takve socijalne komunikacije ima po danu, iako ni dan nije više garancija bezbjednosti...
Dok šetate ulicama, svejedno kojeg grada u BiH, primjećujete mlade ljude čije su kose ofarbane u sve moguće boje. Primijetite i one do glave izbrijane, sa jednom ili nekolike naušnice u ušima, u nosu, na usnama, sa tetovažama koje simboliziraju odanost kultu nasilnog ponašanja, koje prikazuje lance, noževe i drugo hladno oružje.Ne znam da li su takvi uopće svjesni, da je kićenje ikonografijom "mafije", ili ti, "podzemlja", svejedno, fanatizam totalne isključivosti.Ne radi se o nekom konkretnom gradu, o nekoj iznimci, radi se o pravilu koje je "cul", jer je imidž razbojništva i siledžijskog ponašanja postao dominantan "ideal" mnogih mladih ljudi na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine."Trendu ove moderne bosanskohercegovačke agresije, kaže profesor Selhanović iz Sarajeva, mogu se oduprijeti samo rijetki, oni koji nose duboku vjeru u Boga, i koji tim darom mogu razlučiti dobro od zla.To su uglavnom ona djeca, nastavlja profesor Selhanović, što vrijedno uče i što su najčešće žrtve siledžijstva, a siledžijstvu nasilnika s ulice i javnih okupljališta građana mogu biti izloženi svi, na svakom mjestu, u svako doba dana i noći".
I zaista, teško je naći u novijoj povijesti, i u iskustvu, ma koji "psihosocijalni prostor u Regiji, poput bosanskohercegovačkog, koji je tako brzo promijenio svoje stare navike i karakteristike.Do unazad desetak godina siledžijslo ponašanje na našim ulicama nije bilo tako drastično i opasno. Ili se to nama tako samo činilo.Možda se sve to "skršilo" pod pod pritiscima raznoraznih i glupih reformi,neznam, ali mora postojati uzrok ovoj gorućoj transformaciji socijalne kulture i asocijalnog ponašanja naših mladih ljudi.
Bilo kako bilo, naše ulice su vikendom prava borilišta."Tada se priređuju masovne tuče u kojima je sve dozvoljeno, kaže mi jedan mlađahni Sarajlija i dodaje:Subotom i nedjeljom se izlazi da se potuče, da se neka fukara prebije, kako bi se o tome sjutradan pričalo kao što vi stariji pričate o nekom kulturnom ili političkom događaju.Pali nas kad je policija u stanju pripravnosti".
Rezultat ovog pojačanog uličnog i "sportskog" nasilja jeste da se veliki broj omladine i onih starijih, koji mrze nevolje, sklanja u kuće, povlači u krug porodice, i jedini vid kakve-takve komunikacije doživljavaju po danju, iako ni dan više nije tako bezbjedan."Nije bezbjedan, kaže profesor Selhanović,jer i po danu ljudima se događšaju šžasne stvari.Nasilništvo je sve ono što je suprotno ma kakvom osjećaju reda,pameti,osjećajnosti,moralu.Sputana kreativna energija biva transformisana u bjesnilo,kao izraz ogorčenja prema društvenom ambijentu,koji nam izuzev droge,alkohola,folka,nasilja,cajki,sapunica,korumpiranih političara,nije ostavio nikakav drugi smisao".
Wednesday, October 9, 2013
Tuesday, October 8, 2013
Mostar je subotom navečer "prava klanica", kaže mi jedan mladi Mostarac sa naušnicama u ušima i nosu čiji identite nije važan koliko je važno ono što mi je ispričao juče uz kafu."Subota je brato dan kad se i u Mostaru priređuju tuče u kojima je sve dozvoljeno", kaže on dok mu iz očiju sija začuđujuće zadovoljstvo...
"Raja tada izlaze, s ciljem da se obračunaju, da se neko iz protivničkog tabora pretuče, ili, pak da se prisustvuje prebijanju nekog majmuna.I o tome se sjutra priča baš kao što normalan svijet priča o nekom kulturnom događanju".
Bilo kako bilo, mostarskim ulicama,baš poput ulica Sarajeva, hodaju mladići čije su kose ofarbane u sve moguće boje,ili su pak izbrijani,sa naušnicama u ušima,u nosu,sa tetovažama koje simboliziraju odanost kultu siledžijstva.Kićenje ikonografijom podzemlja je fanatizam koji inspiraciju traži u onom ružnom.Ne radi se,dakle, o iznimci, o Mostaru ili Sarajevu,većo pravilu,jer je imidž siledžijstva postao dominantno obilježje večine naših mladića i djevojaka.
Trendu agresivnog ponašanja naših mladića i djevojaka mogu se oduprijeti samo rijetki.Čini mi se samo oni koji,kaže mi profesor Selhanović,"koji nose duboku vjeru u Boga,i koji tim darom mogu razlučiti dobro od zla.To su ona djeca koja uče i koja su najčešće žrtve nasilja,a nasilju može biti izložen svako,na svakom mjestu,u svako doba dana".
Teško je naći u povijesti, i u iskustvu, ma koji psihosocijalni prostor u BiH,poput mostarskog, koji je tako brzo promijenio svoje karakteristike. Do unazad deset godina i u Mostaru je živjelo jedno pristojno i sabrano društvo koje je umjelo da se nosi sa svim traumama, pogotovo traumama maloljetniočke delikvencije.Ili nam se to tako činilo?Možda je ovo sve posljedice pogubne mostarske politike koja ne poznaje toleranciju i pristojnost.Ali,stoji i činjenica da se veliki broj mostarske omladine koja ne voli nevolje, sklanja u kuće, u fejsbukovu stvarnost,i jedini vid socijalne komunikacije ima po danjem svjetlu...
...Potpuno sam ubijeđen da postoji zavjera protiv bosanskohercegovačke dijaspore...Cilje zavjerenika je da se milion Bosanaca i Hercegovaca zauvijek izbriše iz bosanskohercegovačke stvarnosti.Vrlo su problematični i pokušaji da se bosanskohercegovačko državljanstvo oduzme svim našim ljudima koji su uzeli državljanstvo trećih zemalja.Posebna priča je naš izborni zakon koji je takav kakav je i on u svojoj suštini onemogućava učešće bh.dijaspore na izborima u zemlji svoga porijekla...
...U Bosni i Hercegovini postoje "sile" koje strateški cijepaju ustavne veze dijaspore sa domovinom.Te sile su napravile izborni zakon koji onemogućava jednostavno i funkcionalno glasanje dijaspore među kojom su daleko najbrojniji Bošnjaci.Umjesto da se država BiH bori za svoju dijasporu,ona otežava ili čak i ukida veze sa dijasporom.Izgleda da je za vitalnost naše države svejedno da li nam ubili ili raselili čovjeka.To je zločin i ako se ovakvi negativni procesi protiv bh. dijaspore nastavi,tragični bilans agresije na BiH će biti slovom i brojem preko milion i dvjesta hiljada žrtava.Napomenuo bih da po međunarodnom pravu,genocidom se ne smatraju samo konkretni zločini,već i pravni oblici prisilnog progona iz domovine.Neka dignu ruku oni koji su ovdje samovoljno došli.Molim vas,dignite ruku.Eto vidite,niko,svi smo dakle prisilno otišli iz domovine.Genocid nad Bosancima i Hercegovcima nije prestao,on se nastavlja pred našim i njihovim očima.Kad kažem njihovim,mislim na oči zapadnog svijeta koji je svojevremeno raspisivao javne oglase u kojima su pozivali, najčešće Bošnjake, na preseljenje iz zemlje rođenja...
...Sve manji broj registriranih građana za glasanje u dijaspori ukazuje na nastavak genocidnog procesa koji traje u ovom obliku od 1996.godine kad se za izbore registriralo preko 460.000 hiljada građana u dijaspori.Od 350.000 bh.građana u Sjevernoj Americi za prošle izbore je glasalo samo 2000 njih...
...Apsolutno je pogrešna teza da se Dodikovo i Čovićevo verbalno nasilje proizvodi s ciljem homogenizacije etnonacionalnog biračkog tijela za predizborne svrhe.Upravo je obrnuto,jer se predizborno vrijeme zloupotrebljava kao opravdanje za razne vrste naslilja koje bi,kad bi bilo pravne države,morale biti krivično sankcionirane...Riječ je o zlokobnim ciljevima destabilizacije Bosne i Hercegovine i ugrožavanja povratničke populacije kojoj i sam pripadam...
"Raja tada izlaze, s ciljem da se obračunaju, da se neko iz protivničkog tabora pretuče, ili, pak da se prisustvuje prebijanju nekog majmuna.I o tome se sjutra priča baš kao što normalan svijet priča o nekom kulturnom događanju".
Bilo kako bilo, mostarskim ulicama,baš poput ulica Sarajeva, hodaju mladići čije su kose ofarbane u sve moguće boje,ili su pak izbrijani,sa naušnicama u ušima,u nosu,sa tetovažama koje simboliziraju odanost kultu siledžijstva.Kićenje ikonografijom podzemlja je fanatizam koji inspiraciju traži u onom ružnom.Ne radi se,dakle, o iznimci, o Mostaru ili Sarajevu,većo pravilu,jer je imidž siledžijstva postao dominantno obilježje večine naših mladića i djevojaka.
Trendu agresivnog ponašanja naših mladića i djevojaka mogu se oduprijeti samo rijetki.Čini mi se samo oni koji,kaže mi profesor Selhanović,"koji nose duboku vjeru u Boga,i koji tim darom mogu razlučiti dobro od zla.To su ona djeca koja uče i koja su najčešće žrtve nasilja,a nasilju može biti izložen svako,na svakom mjestu,u svako doba dana".
Teško je naći u povijesti, i u iskustvu, ma koji psihosocijalni prostor u BiH,poput mostarskog, koji je tako brzo promijenio svoje karakteristike. Do unazad deset godina i u Mostaru je živjelo jedno pristojno i sabrano društvo koje je umjelo da se nosi sa svim traumama, pogotovo traumama maloljetniočke delikvencije.Ili nam se to tako činilo?Možda je ovo sve posljedice pogubne mostarske politike koja ne poznaje toleranciju i pristojnost.Ali,stoji i činjenica da se veliki broj mostarske omladine koja ne voli nevolje, sklanja u kuće, u fejsbukovu stvarnost,i jedini vid socijalne komunikacije ima po danjem svjetlu...
...Potpuno sam ubijeđen da postoji zavjera protiv bosanskohercegovačke dijaspore...Cilje zavjerenika je da se milion Bosanaca i Hercegovaca zauvijek izbriše iz bosanskohercegovačke stvarnosti.Vrlo su problematični i pokušaji da se bosanskohercegovačko državljanstvo oduzme svim našim ljudima koji su uzeli državljanstvo trećih zemalja.Posebna priča je naš izborni zakon koji je takav kakav je i on u svojoj suštini onemogućava učešće bh.dijaspore na izborima u zemlji svoga porijekla...
...U Bosni i Hercegovini postoje "sile" koje strateški cijepaju ustavne veze dijaspore sa domovinom.Te sile su napravile izborni zakon koji onemogućava jednostavno i funkcionalno glasanje dijaspore među kojom su daleko najbrojniji Bošnjaci.Umjesto da se država BiH bori za svoju dijasporu,ona otežava ili čak i ukida veze sa dijasporom.Izgleda da je za vitalnost naše države svejedno da li nam ubili ili raselili čovjeka.To je zločin i ako se ovakvi negativni procesi protiv bh. dijaspore nastavi,tragični bilans agresije na BiH će biti slovom i brojem preko milion i dvjesta hiljada žrtava.Napomenuo bih da po međunarodnom pravu,genocidom se ne smatraju samo konkretni zločini,već i pravni oblici prisilnog progona iz domovine.Neka dignu ruku oni koji su ovdje samovoljno došli.Molim vas,dignite ruku.Eto vidite,niko,svi smo dakle prisilno otišli iz domovine.Genocid nad Bosancima i Hercegovcima nije prestao,on se nastavlja pred našim i njihovim očima.Kad kažem njihovim,mislim na oči zapadnog svijeta koji je svojevremeno raspisivao javne oglase u kojima su pozivali, najčešće Bošnjake, na preseljenje iz zemlje rođenja...
...Sve manji broj registriranih građana za glasanje u dijaspori ukazuje na nastavak genocidnog procesa koji traje u ovom obliku od 1996.godine kad se za izbore registriralo preko 460.000 hiljada građana u dijaspori.Od 350.000 bh.građana u Sjevernoj Americi za prošle izbore je glasalo samo 2000 njih...
...Apsolutno je pogrešna teza da se Dodikovo i Čovićevo verbalno nasilje proizvodi s ciljem homogenizacije etnonacionalnog biračkog tijela za predizborne svrhe.Upravo je obrnuto,jer se predizborno vrijeme zloupotrebljava kao opravdanje za razne vrste naslilja koje bi,kad bi bilo pravne države,morale biti krivično sankcionirane...Riječ je o zlokobnim ciljevima destabilizacije Bosne i Hercegovine i ugrožavanja povratničke populacije kojoj i sam pripadam...
Subscribe to:
Posts (Atom)