U BiH: SVE VEĆI STRAH OD NASILJA

Pojačano nasilje na našim ulicama i u javnim okupljalištima uzrokuje da se veliki broj ljudi, koji preziru  nasilje, sklanja u kuće, povlači u sebe, i jedini vid kakve-takve socijalne komunikacije ima po danu, iako ni dan nije više garancija bezbjednosti...

Dok šetate ulicama, svejedno kojeg grada u BiH, primjećujete mlade ljude čije su kose ofarbane u sve moguće boje. Primijetite i one do glave izbrijane, sa jednom ili nekolike naušnice u ušima, u nosu, na usnama, sa tetovažama koje simboliziraju odanost kultu nasilnog ponašanja, koje prikazuje lance, noževe i drugo hladno oružje.Ne znam da li su takvi uopće svjesni, da je kićenje ikonografijom "mafije", ili ti, "podzemlja", svejedno, fanatizam totalne isključivosti.Ne radi se o nekom konkretnom gradu, o nekoj iznimci, radi se o pravilu koje je "cul", jer je imidž razbojništva i siledžijskog ponašanja postao dominantan "ideal" mnogih mladih ljudi na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine."Trendu ove moderne bosanskohercegovačke agresije, kaže profesor Selhanović iz Sarajeva, mogu se oduprijeti samo rijetki, oni koji nose duboku vjeru u Boga, i koji tim darom mogu razlučiti dobro od zla.To su uglavnom ona djeca, nastavlja profesor Selhanović, što vrijedno uče i što su najčešće žrtve siledžijstva, a siledžijstvu nasilnika s ulice i javnih okupljališta građana mogu biti izloženi svi, na svakom mjestu, u svako doba dana i noći".

 I zaista, teško je naći u novijoj povijesti, i u iskustvu, ma koji "psihosocijalni prostor u Regiji, poput bosanskohercegovačkog, koji je tako brzo promijenio svoje stare navike i karakteristike.Do unazad desetak godina siledžijslo ponašanje na našim ulicama nije bilo tako drastično i opasno. Ili se to nama tako samo činilo.Možda se sve to "skršilo" pod pod pritiscima raznoraznih i glupih reformi,neznam, ali mora postojati uzrok ovoj gorućoj transformaciji socijalne kulture i asocijalnog ponašanja naših mladih ljudi.

Bilo kako bilo, naše ulice su vikendom prava borilišta."Tada se priređuju masovne tuče u  kojima je sve dozvoljeno, kaže mi jedan mlađahni Sarajlija i dodaje:Subotom i nedjeljom se izlazi da se potuče, da se neka fukara prebije, kako bi se o tome sjutradan pričalo kao što vi stariji pričate o nekom kulturnom ili političkom događaju.Pali nas kad je policija u stanju pripravnosti".

Rezultat ovog pojačanog uličnog i "sportskog" nasilja  jeste da se veliki broj omladine i onih starijih, koji mrze nevolje, sklanja u kuće, povlači u krug porodice, i jedini vid kakve-takve komunikacije doživljavaju po danju, iako ni dan više nije tako bezbjedan."Nije bezbjedan, kaže profesor Selhanović,jer i po danu ljudima se događšaju šžasne stvari.Nasilništvo je sve ono što je suprotno ma kakvom osjećaju reda,pameti,osjećajnosti,moralu.Sputana kreativna energija biva transformisana u bjesnilo,kao izraz ogorčenja prema društvenom ambijentu,koji nam izuzev droge,alkohola,folka,nasilja,cajki,sapunica,korumpiranih političara,nije ostavio nikakav drugi smisao".