Bilećke četničke kokarde umjesto Titovih petokraka

Javnost je u Bosni i Hercegovini već obaviještena da je u Bileći  "drsko i bezobrazno, bagerima i teškim kamionaima, uklonjeno antifašističko spomen obilježje koje je više od sedamdeset godina krasilo ovaj grad". Piše: Tahir Pervan, novinar i publicist Javnost je u Bosni i Hercegovini već obaviještena da je u Bileći  "drsko i bezobrazno, bagerima i teškim kamionaima, uklonjeno antifašističko spomen obilježje koje je više od sedamdeset godina krasilo ovaj grad". Na njegovim ruševinama će uskoro, kako najavljuju zvanične vlasti Bileće, umjesto zvijezde petokrake Desete hercegovačke, slavne, brigade, zasijati kokarda tzv. "četničkog ćoravog bataljona" koji je u moru mnogobrojnih zločina počinio i onaj najmonstromniji na jami Čavkarici, u kojoj, i oko koje, je u avgustu mjesecu 1941.godine, stradalo više od pedeset posto Bošnjačko-muslimanske populacije "bilećkih Rudina". Ništa neobično, reklo bi se, za kriminogenu vlast Milorada Dodika koja se dobrim dijelom identificirala sa svojim reinkarniranim i pogubnim nacionalnim i nacionalističkim mitovima iz vremena Drugog svjetskog rata. I umjesto da im ta ružna fašistička prošlost, koje nisu bili imuni ni dijelovi ostalih narodi sa ovih prostora,  bude učitaljica života, danas im je ona postala uzvišeni cilj. O kakvoj se užasnoj prošlosti radi, i kome Dodikove vlasti u Bileći, danas, podižu spomen - park, neka vas podsjete neumoljiva istorijska fakta, nepristrasno zabilježena, iz usta srpskih heroja i čestitih antifašista po kojima je grad Bileća bila i prepoznatljiva u bivšoj Jugoslaviji. O zločinima srpsko-crnogorskih šovinista iz redova narodne vojske, odnosno ustanika, prvi je - u svom izvještaju Pokrajinskom komitetu KP BiH - pisao Miro Popara, odmah iz avgustovskih "ustaničkih" dana. U Zborniku "Hercegovina u NOB-i", objavljenom 1981.godine, Slobodan Šakota,  u svom članku - Prve ustaničke borbe - na 63. strani, citira dio Poparinog izvještaja: "Bilo je uslova da se pitanje Plane (najače muslimansko selo u Bileći)  likvidira bez borbe - predajom ustaša narodnoj vojsci - da se nijesu umiješale crnogorske komitske čete koje su počele da vrše pokolje nad nedužnim muslimanima. Poslije ovih pokolja (zaklano je 12 ljudi) borba je krenula krivim putem...". U fus-noti,  na istoj stranici, Šakota navodi da su pored crnogorskih komita u ovim pokoljima učestvovali i velikosrpski šovinisti iz nekih bilećkih sela predvođenih od strane Milorada Bjeletića (komandanta četničkog tzv. "ćoravog bataljona") i drugih. Tada se (26.avgusta) desio i onaj poznati pokolj na Đeču... Krstaški rat protiv islama U knjizi III, "Članci i ratni dnevnik", izdata 1987.godine, Uglješa Danilović citira ono što je u svom izvještaju pisao Tempu, septembra 1941.godine.Tako na 501. str. piše:"mase su ovu svoju borbu pretvorile u krstaški rat protiv islama", a na 503.strani stoji:"Transport od oko 400 žena, djece i staraca, uglavnom, upućen je, pod pratnjom 12 naših najboljih ljudi, koji su se ovdje nalazili, putem za Stolac. Kod Dabra ih je presrela jedna grupa bivših žandarma sa Radosavom Vukovićem na čelu, pojačana Srbima sa samog Dabra. Primorali su stražu koja je sprovodila nevini muslimanski živalj da se povuče i cijeli transport pobili bacanjem u jamu Čavkaricu.  U Zborniku - Ustanak naroda Jugoslavije 1941.godine - kniga peta, izašla iz štampe 1964.godine, u svom sjećanju "Fatnica u prvoj ustaničkoj godini" general Asim Pervan piše:"Istovremeno dok je Miro radio na organizovanju spasavanja ovog naroda, šovinistički elementi su, okupljajući se prema Berkovićima, vršili pripremu da ga pobiju, a dijelom su to već bili učinili po mnogim selima. Tako je u Đeču,Kalcu,Orahovicama i samoj Fatnici već bilo ubijeno 37 ljudi, žena i djece, a sve prilikom pljačkanja i vršljanja raznih naoružanih pljačkaških bandi. Na putu od Divina do Berkovića oko nemoćne kolone žena, djece i staraca okupljali su se nitkovi sa raznih strana i prijetnjom potisnuli malobrojnu pratnju koji su trebali zaštititi ovaj muslimanski narod.Na Berkovićim je ubijeno na desetine ljudi i pobacano u septičku jamu, a svi ostali su odvedeni prema Trusini, gdje su masakrirani i pobacani u jamu Čavkaricu. Tu kobnu smrt svoga naroda preživjela je jedna djevojka, Hadžera Ćatović, koja je nekim čudom u jami ostala živa oko dva mjeseca". U Zborniku Hercegovina u NOB-i, knjiga 2 izdata 1986.godine, Branko Popadić, rodom iz Dabra, živio kao penzionisani pukovnik u Beogradu,kaže da je u avgustovskim ustaničkim akcijama 1941.godine poginulo oko 50 ustaša, preko 90 naoružanih muslimana, oko deset oružnika i više od 180 pripadnika muslimanskog nenaoružanog naroda. I pored svega što se dogodilo na Berkovićima, ustanike je u svojim domovima dočekalo oko 500 muslimanskih žena,djece i staraca.O njihovoj tragediji, kao i tragediji svih ostalih nesrba na prostorima bilećkih rudina iz toga doba bavi se moja prva knjiga "Zulum",potom "Kama i Jama","Čavkarica-muslimanska krvava bajka" i na kraju,moja najnovija knjiga urađena kao predložak za filmski scenarij pod naslovom "Nad Jamom". Na putu od Berkovića do jame iz kolone bježi Vezirka Bajramović sa djetetom.Kod česme u Žukoviku dva četnika pucaju u nju i ubijaju joj dvogodišnjeg sina. Ona, iako trudna, biva ranjena, a spašavaju je Milan Kundačina i Milan Stanić, prebacujući je u selo Milaviće u jednu čestitu srpsku kuću čiji je domaćin, štiteći muslimanku, platio glavom...  U svojim novinskim radovima, uglavnom zbog nedostatka pouzdanih informacija, rijetko sam kad navodio imena najokorjelih srpskih šovinista koji su izvršili užasne zločine 1941.godine - ne samo nad muslimanskim nego i na pripadnicima vlastitog naroda. Na tome mi je zamjerano, ali i prijećeno od strane srpskih "mladošovinista" novijeg doba.Radi čitalaca ovoga portala nabrojaću neke:  Anto Bjeletić, iz sela Kovača kod Nikšića, je poginuo kao komandir četničkog ćoravog bataljona, marta 1942.godine u borbi sa partizanima. Damjan Mićović, poručnik, iz Velimlja, strijeljan od strane partizana februara 1942.godine u Banjanima. Rako Lalić, podoficir iz Nikšića, gine u jedoj četničkoj pljački na prostoru Gacka. Simo Eraković, komita iz Banjana, biva strijeljan od strane jedinice Vlada ŠEGRTA, u zimu 1944.godine. Vjeko Đurić iz Berkovića, podoficir, strijeljan 1942.godine od strane jedinice Vlada ŠEGRTA. Todor Uljarević iz Donje Vrbice, žandarm, ubijen kao škripar 1949.godine. Dušan Jakšić žandarm iz Korita, prethodno bio bačen od strane gatačkih muslimana-ustaša u Koritsku jamu i ostao živ, pobjegao u Kanadu. Savo Vujović iz Preraca, pobjegao u Ameriku.Radosav Vuković iz Meke Grude, uhvaćen kao škripar 1946.godine i strijeljan.Špiro Babić iz Hodžića, pobjegao u Ameriku. Petar Samardžić, Luka Kojović iz Berkovića, poginuo u borbama s partizanima. Jovan Vujović Gvozden iz Davidovića, strijeljan....