DŽIHA,DŽIHA,ČETIRI NOGE I SVE ČETIRI KRUTE


Svi su na ovim prostorima donedavno krvavo ratovali.Do istrage naše ili vaše, rekli bi neki.Jedni su ratovali za pravednu stvar i braneći se ginuli i ubijali. Drugi su ginuli i ubijali zbog drugih razloga. No, i jedni i drugi, pravedni i nepravedni, su uvučeni u rat ostavši pri tome osakaćeni, prezreni, prevareni i prokleti.Kako od svojih tako i od drugih. Svima je mnogo obećavano a ništa dano.U vrtlogu krvavog bratoubilačkog hrvanja raspala nam se višenacionalna državna zajednica a sa njom i jedna cijela književna i kulturna mikroekumena koja nas je sve zajedno decenijama spajala. Odavno više nemamo zajedničkih pisaca i pjesnika niti zajedničkih kulturnih dogodovština kakve smo imali ranije. Kako god okreneš, svi smo gubitnici osim naših etabliranih partitokrata. koji se smjenjuju na vlasti i licemjerno nas lažu kako je "sve naše sveto, a sve njihovo prokleto". Tko bi se danas sjetio, ili usudio,svejedno, ponuditi na čitanje i proučavanje, primjerice, jednog Lazu Lazarevića i njegovu neponovljivu, i za današnje vrijeme, poučnu priču "Sve će to narod pozlatiti"?Odmah bi ga dočekali "na nož" i kazali mu kako Laza "nije naš nego njihov i daleko mu kuća".Zar nama ili našem mlađem naraštaju trebaju hrvatski, srpski i bosanski prijevodi Jove Jovanovića Zmaja, Kranjčevića, Maka, ili pak bilo kojeg drugog književnog djela što ga možemo čitati i razumjeti u njegovom izvornom obliku? Primjera je mnogo.No, i ovo je dovoljno da ukaže na naše uskogrudnosti, naše pogubne nacionalne i nacionalističke etnocentričnosti, ali i našu nesposobnost za percepcijom drugih i drugačijih književnih i pjesničkih ostvarenja čije poruke i sadržaji mogu samo obogatiti, oplemeniti i očovječiti.Zato bi sve Jovanoviće, sve Kranjčeviće, Dizdare, Selimoviće i njima ravne književne vertikale i moralne veličine, trebalo vratiti na naše školske police, u naše domove i gradske knjižnice, u naša srca i naše duše.