terorizam i pravda

TERORIZAM I PRAVDA

U novijoj ljudskoj povijsti jedan je datum postao kamen međaš. Kažu da se više neće, u političkom smislu, vrijeme računati po građanskom kalendaru - kao do sada: prije stare ere i poslije nove ere, ili, prije Krista i poslije njega. Već nekoliko godina govorimo: prije i poslije 11.septembra 2001.godine.To je jednostavno naša sudbina, ili, naš fatum, kako god hoćete...

Činjenice su neumitne i o njima svi govore, ali i donose svoje vlastite prosudbe.Taj fatidički datum imao je svoga odjeka u svim svjetskim medijima. Povodom toga bezumnog čina moglo se čuti na tisuće reakcija, analiza i mišljenja. Tako je jedan zapadni novinar, u svojoj redovnoj kolumni, zapisao: "11.septembar 20011.godine dao nam je priliku da shvatimo ono što do tada nismo bili sposobni poslušati: riječ je o mržnji prema uljudbi, promicanoj godinama u vehabijskim džamijama  koje je sustavno novčano potpomagala Sausdijska Arabija, mržnji koja je naučavana i u tisućama pakistanskih medresa koje su sve do 2002. godine bile izvan svakoga nadzora.U ovim školama mržnje odgajalo se djecu u jednom rušilaćkom i sklerotičnom islamu koji ih je učio da preziru cijeli svijet više nego što vole svoj vlastiti život".

 Ovakvo radikalno stajalište nije, na našu sreću, opći stav Zapada. Drugi pak novinari su kudikamo oprezniji u svojim komentarima: "Greška u ovom ratu što, ga vode demokratske zemlje protiv terorizma, je u tome što se pretpostavlja da muslimani u svijetu uglavnom podržavaju Al kaidu. Upravo suprotno, većina muslimana živi spokojno svoj islam ne doživljavajući Kuran na ideološki način i bez potrebe da ga se promiče krvlju i mačem.Dužnost je islamskih intelektualaca, umjerenih vjerskih službenika i stasajućih modernih političkih elita da objasne muslimanskom svijetu da ničemu ne vodi All Kaidin totalitarizam".

Svjedoci smo da terorizma ima i kod nas ali i u našem najbližem okruženju.Ima ga u političkom obliku i u mafijaškim obračunima u sred Beograda i u sred Zagreba.Političkog terorizma ima svuda u svijetu.Ima ga u katoličkoj Irskoj i u katoličkoj Španjolskoj, ali i katoličkoj Francuskoj.Politički i mafijaški teror je opća pojava i u pravoslavnoj Rusiji.Ubijanje nevinih građana u SAD je također oblik pernicioznog terorizma.Pseudopolitički i pseudooslobodilački narkokarteli su partikularne latinoameričke manifestacije suptilnog ali i pogubnog terorizma.Kud se god okrenemo, svuda samo terorizam.

No, ništa ovo nije slučajno.Treba samo pogledati koje desetljeće unatrag i biće jasno gdje su korjeni zla i terorizma u svijetu.Ukoliko apstrahiramo individualni krimogeni terorizam, koji bi se političkom voljom lako iskorijenio, onaj s političkim nabojem je prije svega posljedica učinjenih nepravdi, bilo individualnih, bilo kolektivnih, bilo socijalnih, bilo političkih.

Danas, opravdano ili ne, u prvi plan dolazi terorizam u islamskom svijetu, posebice u arapskim zemljama Blisakog istoka.Korjeni su nepravde koje vape u nebo.U većini tih zemalja je vladao okoštali feudalni sistem s autoritarnom, ako ne i totalitarnom i korumpiranom političkom oligarhijom.Tu imamo eklatantni nedostatak najelementarnijih oblika demokratskog života.U sličnim beznađima se rađao najekstremniji oblik terorizma poput mnogobrojnih fundamentalističkih muslimanskih pokreta...Želim da kažem da nije problem u islamu.Dapače! Primjera radi,Turska je demokratskija od pravoslavne Armenije, ili, pak, Gruzije, ali i od same velike Rusije.Turska je bila demokratskija i od "pukovničke" Grčke i od "živkovske" Bugarske.Također je više demokratije u muslimanskoj Indoneziji nego na katoličkim Filipinima.Muslimanska Malezija prednjači u slobodama i demokratiji ispred budističkog Tajlanda.

Posebni slučaj je izraelsko-palestinski sukob.Njegove korjene treba tražiti u dalekoj 1948.godini kada je političkom voljom Ujedinjenih naroda utemeljena Država Izrael, na uštreb većinskog palestinskog naroda.Izrael mora tu opstati kao priznati subjekt međunarodnog prava u svojim granicama iz 1948.godine.Isto načelo vrijedi i za zemlje proizašle raspadom jugoslovenske federacije.Ne bi bilo razumno potajno podupirati neke zakulisne igre za ukidanjem židovske države niti je razumno, javno i potajno, podupirati izraelsku okupaciju prastarih palestinskih prostora.Pravda za sve je jedino moguće rješenje.Bez pravde će i nadalje taj geopolitički areal biti izvorom političkog terorizma i nestabilnosti u svijetu.

Terorizam u Latinskoj Americi, na dominantno katoličkom kontinentu, crpi također svoje korjene u društvenim nepravdama.Katolička crkva, iako deklerativno ustrajava u odbrani malog i potlačenog čovjeka,još uvijek ne uspijeva u dovoljnoj mjeri uvjeriti nositelje grubog neoliberalizma da se odrekne dijela svog enormnog, i ne baš uvijek pravedno stečenog profita u korist socijalnih i razvojnih fondova za zemlje u razvoju.

Cijeli kršćanski Zapad, Europa i Amerika zajedno,u svojim političkim odlukama nemaju dovoljno hrabrosti da izdvoje značajnija financijska sredstva za pomoć zemljama trećeg svijeta.Izdajom vlastitih kršćanskih načela karitativnog pragmatizma, proizvodeći i prodavajući oružje za masovno ubijanje, šalju nedvosmislene signale o svojoj nedosljednosti i očitom licemjerju.

Užasan je to svijet i na nama je da u svojoj državi BiH živimo i preživimo.Svatko na svoj način i sa svojom savješću.Da, ali samo u jednom demokratskom društvu.Demokratija nije nikakva ideologija.Ona je praksa, politička praksa.A praksa utjelovljuje demokratiju, a ne religijski osjećaji, kako to neki pokušavaju provući.Demokratija na Zapadu nije nastala čitanjem i proučavanjem svetopisamskih tekstova već iz političkog realizma njenih političara koji su,iako rođeni kršćani,došli do spasonosnog zaključka da se sve svodi na republikanski koncept vladavine.Republika je naša budućnost i opredjeljenje.BiH treba vratiti taj nepravedno oduzeti atribut.Ako zbog ičega,ono radi činjenice da još uvijek, na našu žalost, u jednom od njenih dvaju entiteta grubo bode u oči dvoglavi monarhistički orao s krunom jedne propale dinastije koji se vehementno i izazivački šepuri na njegovom službenom grbu.